Na današnji datum 1991. godine u Karađorđevu – malo cinizma – Titovom Karađorđevu – Milošević i Tuđman su dogovorili rat i podjelu BiH. Po tom dogovoru, sjever Bosne i cijela Bosanska Posavina pripadaju Srbiji. Dogovor realizovan i realiziran odmah na početku rata. Građani, Hrvati, Bošnjaci, značajan broj i Srba branili su svoje gradove, no odjednom HVO se povukao iz kompletne Posavine, po naredbi iz Zagreba, a po dogovoru iz Karađorđeva. Tuđman je predao sjever i Posavinu Miloševiću. Onima koji su branili taj pitomi, bogati, lijepi i strateški važan prostor, Milanović je danas položio cvijeće. I u cvijeću je kvaka. Osim Hrvatima, Milanović je položio cvijeće i na mezarje muslimana Bošnjaka koji su bili pripadnici HVO-a. Stavljajući cvijeće na mezarje, poručuje li Milanović, asocira li na Pavelićevo cvijeće, da su bosanski muslimani cvijet hrvatskog naroda? Milanović Bošnjacima, živim, poručuje da se moraju okupati, a mrtvim polaže cvijeće. Još na mezarju nije spomenuo naciju, Bošnjake, već borce muslimanske vjeroispovijesti koji bi danas bili, da su živi – Bošnjaci. Dodik nije reagovao na Milanovićevu posjetu Herceg-Bosni u RS-u. Ili njih dvojica imaju novi dogovor, ne u Karađorđevu već u Aleksandrovcu? U Aleksandrovcu, gdje Dodik ima veliko imanje. Od Titovog Karađorđeva do Dodikovog Aleksandrovca. Šta je zajedničko u toj politici? Pa sigurno nije ta slučajnost da se od naziva lokaliteta, gdje se sklapaju srpsko-hrvatski dogovori, Karađorđeva i Aleksandrovca može sastaviti, kao u kvizu, ime kralja Aleksandra Karađorđevića.