- Advertisement -
Alden Pervan, Sarajlija sa adresom u Nizozemskoj, magistar i međunarodnog i evropskog prava reagovao je na provokativne izjave ministra vanjskih poslova Republike Srbije Ivice Dačića u kojima je uporedio Kosovo i RS. Podsjećamo Dačić je rekao je da BiH treba da se izjasni da li priznaje ili ne Kosovo i upitao zašto bh. entitet RS “ne bi imao pravo da postane posebna država”, ako to Kosovo, za koje Dačić tvrdi da je dio Srbije, ima.
“Ako Kosovo ima pravo da postane država, koja je dio Srbije, zašto onda, na primjer, RS ne bi imala pravo da postane posebna država. Vidite koliki su ti dvostruki standardi u igri”, rekao je Dačić i naveo da svaka država na svijetu ima “svoje Kosovo”.
Pervan je odgovorio na njegove izjave i njegov odgovor prenosimo u cijelosti.
Nakon najnovijih izjava ministra Republike Srbije, Ivice Dačića, u pokušaju da se prikaže sličnosti između statusa Kosova i statusa dijela bosanskohercegovačkog teritorija, entitet RS osjećam se primoran da odgovorim ministru Dačiću. Ova potreba je posebno pojačana jer autor osjeća previše skromnosti i(li) stidljivosti od strane onih koji bi trebali reagovati.
Iako do sada svaki laik na Balkanu može odgovoriti na pitanje zašto se stanje oko statusa Kosova ne može porediti sa statusom dijela bosanskohercegovačkog teritorija, entitet RS, ipak se s vremena na vrijeme pokazuje neophodnim da po ovom pitanju osvježimo pamćenje naših susjeda. To radimo sa zadovoljstvom i na osnovu (pravnih) činjenica i okolnosti.
Ne komentarišući status Kosova, ministru Dačiću želim da ukažem na razloge zbog kojih entitet RS ne može biti nezavisna država niti ostvariti odvajanje od internacionalno priznate Bosne i Hercegovine.
Entitet RS ne može biti nezavisna država zato:
– što je nezakonitim plebiscitom i kršenjem ustava (S)RBiH u periodu 1991-1995 stvoren de facto režim na teritoriji internacionalno priznate države Bosne i Hercegovine;
– što je stvaranje ovog de facto režima ostvareno kampanjom etničkog čišćenja;
– što je kampanja etničkog čišćenja direktan rezultat strateških ciljeva samoproglašene Skupštine srpskog naroda Bosne i Hercegovine, tokom kojih je na doživotni zatvor osuđeni, između ostalog za genocid u Srebrenici, Ratko Mladić, upozorio da strateške ciljeve nije moguće ostvariti bez izvršenja genocida;
– što je kampanja etničkog čišćenja već 7. Aprila 1993. godine kroz UN-rezoluciju 47/121 kvalificirana kao oblik genocida;
– što je cijeli politički i vojni establišment ovog de facto režima osuđen, između ostalog, za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine, rasnu diskriminaciju i druge najekstremnije ratne zločine;
– što je Internacionalni sud pravde 2007. godine potvrdio da je genocid u Srebrenici počinila Vojska RS-a;
– što je isti sud proglasio Republiku Srbiju odgovornom za nesprečavanje počinjenog genocida;
– što takvi zločini u internacionalnom pravu spadaju pod Jus Cogens norme, imperativne norme internacionalnog prava i imaju velike pravne posljedice u slučaju kršenja istih;
– što je Dejtonski mirovni sporazum, uprkos miru koji je uspostavio, legalizovao de facto režim, sa takvom hipotekom ratnih zločina, u de jure entitet u okviru Bosne i Hercegovine koja je u svakom pogledu zadržala svoj kontinuitet;
– što gore navedene tačke prema članu 53 Bečke konvencije čine osnovu za ništavnost Dejtonskog mirovnog sporazuma;
– što je Dejtonski mirovni sporazum uvijek bio zamišljen kao privremeno rješenje i nikada nije imao namjeru da najveće zločine počinjene u Europi nakon Drugog svjetskog rata nagradi teritorijom. Ovo je nemoralno i potpuno suprotno internacionalnom pravu.
– što su naši multikonfesionalni pradidovi/đedovi/djedovi više puta kroz vijekove dokazali svoj patriotizam kada je njihova domovina država Bosna bila u opasnosti;
– što njihovi multikonfesionalni potomci, pa i oni koji imaju drugačije ubjeđenje (bilo gdje da se u svijetu nalaze), nemaju alternativnu domovinu i spremni su u svakom trenutku još jednom potvrditi taj naslijeđeni patriotizam.
Gore navedeno nipošto nije iscrpna lista, ali pruža kratak odgovor na provokativno pitanje.
Da li mudrost leži u zadovoljenju obostranim uznemiravanjem? Ne, kao što bi trebali znati od Vaših bosanskih susjeda, bosanska ruka je uvijek bila pružena svima.
Da sam ja lično u poziciji da se u ovom kontekstu pitam, moj prijedlog bi bio da, u geopolitičkoj turbulenciji u kojoj se svi nalazimo, a zbog koje mi na Balkanu često platimo historijski račun, zajednički težimo ka rekonsilijaciji na četiri razine: na razini dvije ravnopravne i internacionalno priznate države, na razini dvije nacije koje čine ove države, na razini ravnopravnih naroda unutar ove dvije nacije i na razini ravnopravnih vjerskih zajednica.
Siguran sam da će ovaj pristup obuhvatiti sviju i biti garancija za potpunu inkluzivnost i diverzitet.
Podsjećamo na gostovanje Aldena Pervana u našoj informativnoj emisiji “Vjestnik” u kojem je iznio pravne okvire po kojima bi se mogao poništiti Dejtonski sporazum i ukinuti entiteti, ali i kako nam Hrvatska može pomoći u tome.
- OGLAS -