…sunce se probija kroz crne oblake, povrh strmih litica što se ruše u nedogled. Tamo, onim Merdžanovim klancom kojeg lizaše ognjeni jezici, hodili su najhrabriji sinovi ove zemlje. U svakom je kamenu trag njihovih stopa. Odjekuje šapat iz njihovih ratničkih duša – glasnije od svih topova!
Ne zaboravi, Bosno!
Ne zaboravi, Bosno!
Ne zaboravi, Bosno, Dinu, Aliju, Emira, Kemu, Mustafu, Elmira… u njihovim je prsima živjela i preživjela Bosna.
Iako je prošla trideset jedna godina od početka ratnih dejstava na području Bosne i Hercegovine, period agresije dovijeka će biti „utisnut“ u biće bosanskohercegovačkog čovjeka. Da kultura sjećanja i pamćenja ne zamire svjedoči i „Crni oblak iznad Trebevića“ – knjiga maloljetnog borca Armije Republike Bosne i Hercegovine – Nijaza Memića.
Referendumom, odlukom Bosanaca i Hercegovaca, svih naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, započinje period nezavisnosti naše države, koja je dotad bila jedna od šest socijalističkih republika u sastavu Jugoslavije. Iako se dalo naslutiti, većina nije mogla sagledati razmjere užasa koji su vremenom nastupili.
„Momci u patikama“ – na prvim linijama odbrane Bosne i Hercegovine
Prijetnje opstojnosti nezavisnoj državi već su se odavno bile nadvile nas bosanskohercegovačkim nebom, a „momci u patikama“ su, i ne trepnuvši, bili na prvim linijama odbrane svoje države. Bilo je i maloljetnih – i oni su imali svijest da se država brani prvo u sebi, pa pred neprijateljem!
Jedan od maloljetnih boraca Armije Bosne i Hercegovine bio je Nijaz Memić, novinar, koji je pretrpio ratnu golgotu i ranjavanje. On je ovom knjigom, kako i sam kaže, želio otrgnuti od zaborava herojstvo trebevićkih boraca. Dodaje da je svjedočio i suzama nekih boraca koji se nisu krili od granata…
„Pokušao sam od zaborava otrgnuti neke stvari koje su pogrešno interpretirane… stvari koje su vodile ka pogrešnom narativu – prvenstveno vezane za Trebević, a i za druga dešavanja u kojima je učestvovala jedna velika sarajevska brigada – Prva brdska, a prije nje jedinice ‘Zelenih beretki’ i Teritorijalne odbrane“, kaže Memić.
Dodaje da je i neko vrijeme razmišljao želi li u samo izdanje unijeti određene biografske podatke, te je naposljetku shvatio da i ne može drugačije.
„Moje ranjavanje se moralo naći u knjizi. Knjiga je sastavljena kroz siže više dijelova, koji se nastavljaju jedan na drugi… 14. decembra 1992. godine, dio boraca Prve brdske brigade je na Trebević išao u narandžastim uniformama… Zamislite kolika su to srca… Nijedan borac nije izašao iz stroja i rekao: ‘Ja neću da idem.’ To je bila moja ideja vodilja“, kazao je Nijaz Memić, autor knjige „Crni oblak iznad Trebevića.
“Moramo ih pamtiti…”
Ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo, Omer Osmanović, napominje da se često „postrance“ smješta značaj uloga maloljetnih boraca ARBiH i žena borkinja. „Moramo ih pamtiti“, dodaje.
„Mi se nismo borili – mi smo se branili. Mi smo branili svoje porodice… Ne smijemo zaboraviti nemjerljivu ulogu maloljetnih boraca i žena u agresiji na BiH. Moramo istaći ‘ludu hrabrost’ – bili su djeca“, kazao je Omer Osmanović, ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo.
„Sreo sam Nijaza u RTV-u jednom i ja nisam otišao na Sokolac nego on. Pitam ga poslije kako je izgledalo, kaže: ‘Bilo me malo stid. Izveli vojsku, čekaju me, smiju se… Bio sam im malo sumnjičav.’ Dobri moj Nijaz…“, prisjetio se Velid Džino, ratni reporter.
Knjiga „Crni oblak iznad Trebevića“ objedinila je ratna sjećanja tokom odbrane Bosne i Hercegovine. Otpor agresoru nije bio nimalo jednostavan, a tome svjedoče i trebevićke bitke, od kojih je „najkrvavija“ bila ona koja se dogodila krajem maja 1993. godine. Tada je, podsjećamo, od agresorske ruke stradalo dvadeset devet (29) pripadnika Prve brdske brigade.
Svi ti hrabri sinovi Bosne i Hercegovine zapravo nisu mrtvi – živi su… jer kroz njih nastavlja postojati svaki odbranjeni pedalj naše domovine – subliminirana je poruka knjige “Crni oblak iznad Trebevića”.