To je dan najveće krišćanske žalosti, posljednji u nedjelji Stradanja, tijekom koga ne zvone crkvena zvona, posti se i farbaju uskrsna jaja.
Na Veliki petak, Isus je odveden iz kuće prvosveštenika Kajafe kod rimskog prokuratora Pontija Pilata, koji ga je osudio da bude raspet na krstu.
Pošto je to za kršćane dan velike žalosti, on se obilježava strogim postom, uzdržavanjem od bilo kakvog veselja i proslava, a također u narodnoj tradiciji je da se tog dana ne rade poslovi u polju i u kući.
Od Velikog četvrtka do Uskrsa ne oglašavaju se zvona na crkvama, jer su ona u pravoslavnoj crkvi znak radosti.
Običaj farbanja jaja datira iz 12. stoljeća, a na našem podneblju ga je, najverovatnije uvela crkva, u 16. stoljeću.
Da su se jaja ukrašavala u tom razdoblju, potvrđuju i turski izvori koji bilježe obvezu, da se spahiji, povodom kršćanskog Uskrsa, donese na dar tri, pet ili 10 uskrsnih jaja.
Veliki petak je dan žalosti, ali i uvod i priprema za najveći i najrodosniji praznik – Uskrs.
U nekim krajevima se zato danas pali vatra da bi svo zlo izgorilo, a i post na vodi nosi pročišćenje kako bi duša i tijelo bili dostojni žrtve Kristove, čije se toliko stradanje, samo uskrsnućem moglo nagraditi.