Naslovnica National Geographica iz juna 1985. predstavljala je mladu Afganistansku djevojku upečatljivih zelenih očiju usred burnog perioda na Bliskom istoku. Afganistan je bio u stalnim previranjima tokom 1980-ih. U aprilu 1978. državni udar u Afganistanu doveo je marksistički režim na vlast u Kabulu, glavnom gradu. Nešto više od godinu dana kasnije, u decembru 1979., sovjetske trupe su izvršile invaziju na Afganistan, što je rezultiralo smrću hiljada afganistanskih civila i uništenjem sela i usjeva, prisiljavajući ljude da potraže utočište u Pakistanu. Afganistanci su putovali noću, plašeći se sovjetskih bombi i ne nalazeći predaha.
Fotograf Steve McCurry i autorica Debra Denker posjetili su Afganistan početkom ljeta 1984. godine, istražujući ratom razorena područja i izbjegličke kampove duž granice između Avganistana i Pakistana. U jednom takvom kampu susreli su djevojku, kasnije poznatu kao “Afganistanska djevojka”, čije će zanosne zelene oči postati simbol muslimanskog svijeta. Sharbat Gula, koja je ostala bez roditelja u sovjetskom bombardovanju u dobi od šest godina, živjela je u izbjegličkom kampu oko sedam godina kada ju je National Geographic pronašao. McCurry je, uprkos svom iscrpljenom izgledu, bio fasciniran Gulinim svijetlim očima i uporno je radio na tome da zadobije njeno povjerenje i snimi njenu fotografiju.
Gula, pridržavajući se muslimanske tradicije, nije mogla otkriti svoje ime niti pogledati strancima u oči. Međutim, ona je prkosila ovoj konvenciji gledajući direktno u kameru, prenoseći i nevinost i teškoće koje je pretrpjela. McCurry je koristio zelenu zgradu kao pozadinu, koja se slučajno slagala s bojom Gulinih očiju. Crvena marama koju je nosila uokvirivala je njeno lice, privlačeći pažnju na njene oči, a meko, slabo svjetlo pojačavalo je njihovu živost. Ipak, nabori i opekotine na marami nagovještavale su težak život koji je imala.
Uprkos njenoj mladosti, u Gulinim očima odražavao je dubok strah pomješan sa prkosom, vjerovatno pod uticajem njenog paštunskog plemenskog porijekla. Fotografija je otkrila snagu koju je razvila u životu obilježenom ratom i teškoćama.
Sedamnaest godina kasnije, McCurry se vratio u Afganistan u potrazi za Gulom, čija je sudbina ostala misterija. Nakon izazovne potrage, pronašao je njenog brata i dobio dozvolu da je intervjuiše. Druga fotografija je pokazala potpuni kontrast u odnosu na prvu. Guline su se oči činile beživotnim, a njena rezignacija prema okolnostima bila je očigledna. Tamne boje na slici dodatno su naglasile njeno prihvatanje svoje sudbine.
Na drugoj fotografiji Guline oči više nisu bile blistave, a vatra koja se vidi na prvoj fotografiji je izblijedila, zamijenjena osjećajem rezignacije. Nada gledaoca u njenu budućnost se raspršila. Ove dvije fotografije simbolizirale su životno putovanje, odražavajući snagu i otpornost na prvoj i surovu realnost postojanja u drugoj. Služile su kao metafora za životnu nepredvidljivost i tragedije sa kojima se suočavaju ljudi u ratom zahvaćenim regijama.
Ove slike ne samo da su prikazivale prkos, otpornost i ljepotu, već su i naglašavale teškoće koje su pretrpjeli oni u ratom opustošenim područjima. Podsjetili su gledaoce da je život često izazovan, ali upečatljive oči Sharbat Gule, koje je McCurry uhvatio 1984. godine, dirnule su srca, od njenih fotografija napravio je milione dolara dok je ona živjela po izbjegličkim kampovima u Pakistanu, kasnije deportovana u Afganistan. Sada Gula živi u Italiji i trudi se otplatiti šklovanje njene kćerke na studijama medicine.