Ni muziku tada nisu htjeli da čuju, muziku onog drugog-trećeg naroda, a kamoli priču zajedničku… I uspjela je. Zahvaljujući i njoj danas život u Mostaru i pored svih loših vijesti koje čujete nije toliko loš; ne živi baš svako na svojoj obali i svi slušaju i muziku i priču onih drugih, a i nešto trećih se vratilo. Može li novinar biti idealista ili je samo isključivo prenosilac vijesti, malo komentator i analitičar? Amela Rebac je dokaz da novinar može i nemoguće: da je važniji, bitniji i moćniji od političara. Političari su vozovi, vagoni koji prolaze. Novinar se ne smije kačiti niti uskakati u te vagone. Znate, ima vagona koji prevoze i stoku. Šta će novinar tamo? Amelin radio se zvao “Studio 88”. 88 ruža za mostarsku lastavicu.