“Ruski diktator Putin je 14. decembra govorio na godišnjoj konferenciji za novinare “Rezultati godine”. Putin je iskoristio “pravu liniju” da ponovi stare teze ruske propagande, laži i zastrašivanja.
Diktator je uložio najveće napore da imitira “normalnost” strašnog stanja u koje je doveo Rusiju ratom protiv Ukrajine. Uz uvjeravanja o “jačanju suvereniteta Ruske Federacije”, Putin je pokušao da sakrije širenje spektra sfera međunarodne izolacije Rusije. Pravdajući svoju bolesnu namjeru da nastavi oružanu agresiju u Ukrajini, još jednom je lagao o razlozima rata sa Ukrajinom – izmišljanju proruskih “historijskih zemalja” i “prijetnje od NATO-a”. Ruski diktator je još jednom zastrašio NATO nedostatkom pravila svjetskog poretka i potvrdio svoju namjeru da nastavi sa vođenjem agresivnog rata.
Putin je naveo da ciljevi invazije na Ukrajinu ostaju isti. To znači da Rusija planira rat na neodređeno vrijeme i nastoji da zauzme što više novih teritorija i spremna je nastaviti takvu okupaciju izvan Ukrajine. S obzirom na ultimatum NATO-a da se vrati na granice iz 1997. godine, objavljen neposredno prije 24. februara 2022., Rusija se pretvara u glavnu egzistencijalnu prijetnju civiliziranom Zapadu.
Putin je stalno iznosio narativ o potrebi pregovora. Ruska vojska je primjetno oslabljena i potrebna joj je taktička pauza za sljedeći ciklus ekspanzije. Zato su mu potrebni pregovori kako bi se pripremio za novu, veću i krvavu etapu rata. Shodno tome, ako Zapad odbije da podrži Ukrajinu ili ako neprijateljstva budu “zamrznuta”, Rusija će obnoviti svoj vojni potencijal i izvršiti invaziju na susjedne evropske zemlje – samo je pitanje vremena.
Putin je Roberta Fica i Viktora Orbana nazvao nacionalnim evropskim političarima. Ponizio je prozapadnoevropske političare povlačeći analogiju sa francuskim saradnikom Petanom. Čini se da se Putin kladio na dolazak na vlast desničarskih političara u zemljama EU. To mu je potrebno da bi oslabio i podijelio Evropsku uniju. Radikali i nacionalisti će dobiti svaku vrstu podrške od Kremlja da dodatno oslabe evropski geopolitički monolit. Ovaj trend poprima oblik hibridne prijetnje Evropi. Putin nastavlja da krivi Zapad, ističući da se NATO približava ruskim granicama. Međutim, Moskva se, nakon što je pokrenula potpunu invaziju na Ukrajinu, približava granicama sa NATO-om. Optuživanje Zapada, koji navodno predstavlja prijetnju Ruskoj Federaciji, pokušaj je da se to učini razlogom zašto se Rusija odlučila na potpunu invaziju na Ukrajinu. Istovremeno, Putin je spoljnu politiku SAD nazvao “imperijalnom”. Čini se da Kremlj želi prebaciti krivicu za sveobuhvatnu invaziju Ruske Federacije na Ukrajinu na Washington, ponavljajući apsurdnu tezu o prijetnji Rusiji sa Zapada.
Putin je Odesu drsko nazvao “ruskim gradom”. Odnosno, šef Kremlja šalje verbalni signal u vezi daljeg nastavka rata u Ukrajini i dalje mobilizacije. U prilog tome svjedoči i njegova teza o “proruskom jugoistoku Ukrajine”. Ovo je snažan signal Zapadu: ako Ukrajina ne dobije pomoć, Rusija će se približiti granicama EU i NATO-a. Istovremeno, Putin je uputio niz prijetnji i ponižavajućih komentara na račun Kišinjeva. Moldavija je sljedeća država nakon Ukrajine koja je postala predmet ruske agresije. Nije u NATO-u i ima neriješen “Pridnjestrovski problem”. Nije tajna da je Rusija nastojala doći do separatističkog Pridnjestrovlja na početku invazije u punom obimu, pa se čini da je taj cilj ostao nepromijenjen. Ako ruska vojska ne bude poražena u Ukrajini, moraće da se bori u drugim evropskim zemljama.”