Konaković je odgovarao na pitanja koja se tiču aktuelnog političkog trenutka, pa je tako komentirao odluku Vijeća EU da još ne otvara pregovore sa BiH, rad državne vlasti ali i navode da su narkokarteli plaćali kampanju njegovoj stranci.
U sklopu odgovora koji se tiče narkokartela i finansiranja NiP-a, Konaković je spomenuo bivšeg direktora OSA-e i dvostrukog crnolistaša Osmana Mehmedagića Osmicu, ustvrdivši da su narkokarteli koji se podmeću njemu – ustvari bliski Osmici i Bakiru Izetbegoviću, šefu SDA.
Na to je reagirao Osmica, šaljući Raportu preko advokata Alena Nakića nešto što naziva demant, a što ne ispunjava niti jednu definiciju demanta.
Ipak, objavit ćemo dijelove – uz nužnu analizu i bez gramatičkih intervencija – jer, po običaju, Osmica špekulira, širi mahalaštine i teorije zavjere.
Ali, krenimo redom.
Špekulacija i suluda teorija
Osmica, odnosno njegov advokat, na početku ispisuje sebi svojstvenu analizu. Evo šta kaže:
“Iako predmetni intervju ima za cilj da se bavi vanjskopolitičkim pitanjima odnosa BiH sa EU, sam tekst je opremeljen naslovom ‘Konaković za Raport: Narkokarteli koje meni podmeću su ustvari bliski Osmanu Mehmedagiću i Bakiru Izetbegoviću’, a što ukazuje da povod i cilj samog intevjua nije upoznavanje bosanskohercegovačke javnosti sa stanjem odnosa BiH i EU, na putu prilkjučenja BiH narečenoj Uniji, nego de facto davanje prostora gospodinu Konakoviću, kako bi pažnju javnosti i nadležnih organa, sa teme koja se ticala njegovog odnosa sa licima koja se dovode u kontekst organiziranog kriminala na međunarodnoj razini, kroz plasiranje dezinformacija i klasičnih spinova, skrenuo na mog mandanta, te na Bakira Izetbegovića, inače predsjednika Stranke demokratske akcije”.
Razumijemo da je Osmica navikao Službu voditi na bazi špekulacija, trač informacija nastalih u bircuzima i na kraju teorija zavjere, no moramo ga razočarati – ne rade svi na tim principima. Neki se svojim poslom bave ozbiljno.
Dakle, Raport je s Konakovićem razgovarao o svim aktuelnim temama, a tema finansiranja njegove stranke bila je također u fokusu javnosti. Postoji urednička sloboda i slobodna procjena šta će na kraju biti naslov članka, od najaktuelnije do najazanimljivijih činjenica za javnost. Znači onih za koje smo intervju i uradili. Znamo da je Osmica bio u službi jednog lica, umjesto javnosti, pa razumijemo njegovu zbunjenost.
U nastavku “demanta”, Osmica, odnosno njegov advokat, nas upoznaju da su Konakovića tužili zbog ranijih izjava, pa će valjda i zbog posljednje na Raportu.
“S tim u vezi, a nakon iznošenja neistina o sastanku mog mandanta na Palama sa ciljem rušenja opozicije, te spinovanja u javnosti i pokušaja stvaranja afere ‘prisluškivanje duplim karticama’, koje su činjenično, tehnički i pravno obesmišljene do srži i predmetom su sudskih postupaka u kojima će gospodin Konaković imati priliku da predoči dokaze i izvore vlastitih saznanja, te u konačnici plati naknadu štete, njegovo posljednje očitovanje i neistine iznesene u pomenutom tekstu, u kojima navodi
‘To nije prvi put. Spočitavalo mi se da su mi kampanju plaćali neki narkokarteli i neki ljudi koje nikad u životu nisam vidio, nikad nikakve kontakte nismo imali. Sad mi se spočitavaju neki drugi. A garantujem vam, i prvi i drugi su bliski Osmanu Mehmedagiću, a samim tim i Bakiru Izetbegoviću.’
nesumnjivo ukazuju da su informacije kojima je u javnosti doveden u vezu sa osobama za koje postoje osnovi sumnje da su dio međunarodnih organiziranih kriminalnih grupa, djelovanjem svijesti i grižnjom savjesti, dovele do potpune dezorjentacije gospodina Konakovića”, piše u reakciji.
U nastavku, Osmica, odnosno Nakić, pokušavaju objasniti da on nema nikakve veze s narkokartelima te da je Osmica super radio svoj posao.
“U smislu prethodno iznesenog u ime mog klijenta sa indignacijom odbijam postojanje bilo kakvih bliskih odnosa gospodina Mehmedagić Osmana sa osobama koje bi se mogle dovesti u konktekst kriminalnih radnji koje se dovode u vezu sa narkokartelima. Naime, a obzirom na karakter funkcije koju je moj mandant obnašao, te činjenicu da je njegov rad bio pod nadzorom nadležnih organa u BiH, a posebice imajući u vidu da takvi kontakti da su postojali ne bi prošli nezapaženo ni od stranih i partnerskih službi na međunarodnom nivou, posebice imajući u vidu kaznena djela za koja se te osube sumnjiče, zaključak da se radi o jednom pokušaju plasiranja dezinformacije sa ciljem dezavuiranja javnosti da je ista istinita, više je nego nedvojben”.
Podsjetimo, SAD su Osmicu stavile na crnu listu upravo zbog saradnje sa krimosima i narkokartelima kojma je pomagao.
Poziv Konakoviću
Zanimljivo je, u nastavku Osmica tvrdi da neće ni u koga upirati prstom, pa onda opet optužuje Konakovića za saradnju s narkokartelima. On tvrdi da kao bivši direktor OSA-e ne može otkrivati informacije do kojih je dolazio.
“U tom smislu, a polazeći od obaveze čuvanja svih informacija do kojih je došao u obnašanju funkcije generalnog direktora OSA/OBA BiH, koje je dužan čuvati kao službenu tajnu i nakon prestanka mandata/funkcije, te radi očuvanja integriteta službe kojom je rukovodio, ističemo da je rad i rukovođenje OSA/OBA BiH, za vrijeme mandata gospodina Mehmedagića, bio zasnovan na dosljednom poštivanju temeljnih principa vladavine prava i pozitivnopravnih propisa koji reguliraju rad OSA/OBA BiH u svim njenim segmentima, a što potvrđuju i rezultati izvršenog nadzora nad radom Agencije za vrijeme dok je njom rukovodio gospodin Mehmedagić. Stoga, a za razliku od gospodina Konakovića, on neće u javnosti upirati prstom u bilo koga, pouzdajući u temeljne principe vladavine prava, te vjerujući da će nadležni organi dosljedno i temeljito istražiti činjenice i okolnosti koje su se glede odnosa gospodina Konakovića, te njemu bliskih osoaba sa licima koja se dovode u vezu sa međunarodnim organiziranim kriminalom, te utvrditi da li su iz tih odnosa proizašle radnje u kojima se stiču obilježja bilo kojeg od kaznenih djela kažnjivih po pozitivnopravnim propisima u BiH”.
On je u ovom “demantu” pozvao i Konakovića da “odgovori ljudima”.
Na kraju on od Raporta traži da promijeni “netačne navode” te da mu ovo pismo objavimo u cijelosti.
Navode iz Konakovićeve izjave nećemo mijenjati, jer su to njegove riječi i zahtjev je u potpunosti neprihvatljiv. Njegov “demant” nismo dužni objaviti u cijelosti jer ne ispunjava formu demanta i duži je od dijela teksta na koji se referira, ali smo prenijeli dijelove koji imaju bar neka obilježja demanta i koji su zaninmljivi.