U srijedu 8. maja Sud BiH je donio presudu u predmetu Halilović i Veselji, koji je mnoge Srbe naljutio. Halilović je oslobođen, a Veselji je proglašena krivom za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona SFRJ i osuđena na 10 godina zatvora.
U presudi se kaže „Ne neutvrđenog datuma u drugoj polovini mjeseca jula ili prvoj polovini mjeseca avgusta 1992. godine, na području Kamenice, opština Zvornik, ubila dvanaestogodišnjeg dječaka srpske nacionalnosti Slobodana Stojanovića, tako što je u njegovu glavu ispalila projektil iz neposredne blizine, što je sve za posljedicu imalo smrt dječaka Slobodana Stojanovića.“
Kao što sam kazao Srbi su nezadovoljni visinom kazne, ali odatle proizilazi nekoliko vrlo važnih pitanja.
- Koliko je nas pažljivo pratilo suđenje Haliloviću i Veselji da bi moglo da tvrdi da je kazna od 10 godina nepravedna?
- Na osnovu kojih argumenata oni tvrde da kazna nije adekvatna?
- Ko je od nas pročitao Krivični zakon SFRJ i našao član 142. Stav koji govori o ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva?
- Koja bi to bila adekvatna kazna za ubicu djeteta, a da je u skladu sa zakonom?
- Da li ste svjesni da je ovo prvostepena presuda i da se sada igra drugo poluvrijeme?
Ako izuzmemo učesnike u postupku onda je broj tih ljudi minimalan, ali ja nisam vidio nijednog stručnjaka da je dao izjavu povodom toga. Bombastični naslovi u medijima i patriotske sveznalice sa društvenih mreža imali su stav onog trenutka kad su čuli presudu, ali ne i obrazloženje presude.
Krivični zakon SFRJ za ovakve zločine predviđa smrtnu kaznu ili 20 godina zatvora, pošto je smrtna kazna u Bosni i Hercegovini ukinuta, Veselji je mogla da dobije maksimalno 20 godina.
Ali tada se otvaraju mnoga pitanja? Recimo koliko godina treba da dobije osoba koja „je bila uključujena u ubojstva 12 civila, silovanje jedne žene, odvođenje osam civila u logor, zastrašivanje, tjelesno zlostavljanje i nehumano postupanje.“
Sud BiH ga je prvostepenom presudom osudio na 11 godina zatvora.
Je li ovo pravedno?
Odavno je u psihologiji opaženo, a to potvrđuje svaka nova presuda za ratni zločin, da smo strožiji prema drugima (neprijateljima), nego svojim našima i da su nam draži naši ratni zločinci, nego njihove žrtve.
Jučerašnja patriotska histerija je pokazala pogubnost našeg novinarstva na naše mentalno zdravlje, odsustvo bile kakve odgovornosti političara za ono što govore i da su društvene mreže idealne za širenje patriotskog ludila.
U Bosni i Hercegovini je ubijeno preko 3100 djece i Slobodana Stanojevića ništa ne može oživiti, ali ova presuda je jasna poruka svima da svak mora da odgovara za zločin koji je počinio, pogotovo za ubistvo djeteta.