Levchenko tvrdi kako uprkos brojnim lažnim porukama moskovskih propagandista, Rusija je odbila da Ukrajini preda tijela ratnih zarobljenika koji su se navodno nalazili na avionu Il-76 koji se srušio 24. januara u Belgorodskoj oblasti Ruske Federacije.
“Uprkos glasnim izjavama, ruska strana još nije dostavila nikakve dokaze o prisustvu ukrajinskih zarobljenika na IL-76 24. januara. Odbijanje ruske strane da preda tijela poginulih Ukrajinaca pokazuje odsutnost istinitosti u izjavama Moskve. Ukrajina i dalje insistira na međunarodnoj istrazi o okolnostima pada aviona IL-76 u Belgorodskoj oblasti i da se sazna sudbina zarobljenika sa spiskova koje je objavila Rusija.”
On tvrdi da, ko su vojni transportni avioni Oružanih snaga Rusije prevozili zarobljenike, onda ih je Ruska Federacija još jednom cinično koristila kao živi štit, što je grubo kršenje međunarodnog prava. Također dodaje kako, uprkos svim preprekama, ukrajinske strane rade na nastavku procesa razmjene sa Ruskom Federacijom, te je stoga veoma važno da se 31. januara o.g., kao rezultat još jedne razmjene, iz ruskog zarobljeništva vratilo 207 Ukrajinaca.
“Posao vraćanja Ukrajinaca iz ruskog zarobljeništva ne prestaje. Ovo je druga velika razmjena u 2024. Zvanični Kijev je zahvalan Ujedinjenim Arapskim Emiratima na potpori i pomoći u organizaciji ove razmjene. Od početka vojne invazije Ruske Federacije na Ukrajinu, 3.035 ljudi je vraćeno iz zatočeništva, a više od 8.000 Ukrajinaca još ostaje u ruskom zarobljeništvu. Među zatvorenicima oslobođenim 31. januara nema nikog sa spiska od 65 Ukrajinaca koji su navodno poginuli u avionu 24. januara u Belgorodskoj oblasti koji je objavila Rusija. Zato Kijev ne prestaje da traži rasvetljavanje sudbine ovih ratnih zarobljenika, koje je Moskva bez dokaza proglasila mrtvima na srušenom IL-76.”
“U međuvremenu, Međunarodni sud pravde Ujedinjenih naroda objavio je konačnu odluku u slučaju tužbe Ukrajine protiv Ruske Federacije 2017. godine u vezi s kršenjem međunarodnih konvencija o borbi protiv finansiranja terorizma i o eliminaciji svih oblika rasnih diskriminacija. Međunarodni sud pravde UN-a djelimično je zadovoljio tužbu Ukrajine i proglasio Rusiju krivom za kršenje određenih članova obje međunarodne konvencije. Sud je utvrdio da Rusija nije istražila činjenice o finansiranju terorizma na istoku Ukrajine, uništila je obrazovanje na ukrajinskom jeziku na Krimu, a također je nezakonito zabranila nacionalno predstavništvo Medžlisa krimskotatarskog naroda.”
Otkrio je i kako su šanse za uspjeh da Međunarodni sudu pravde proglasi Rusiju krivom bile male, te da je i uprkos činjenici da je Sud formalno odbacio brojne optužbe protiv Ruske Federacije i nije dosudio odštetu, ovo i dalje važno dostignuće Ukrajine u pravnom polju.
“Odluke Međunarodnog suda pravde UN-a su obavezujuće za sve države članice ove univerzalne međunarodne organizacije i imaju veću pravnu snagu od rezolucija Generalne skupštine, od kojih su mnoge već ranije usvojene u korist Ukrajine.”
Istakao je i kako će Međunarodni sud pravde Ujedinjenih nacija 2. februara objaviti privremenu odluku o prihvatljivosti za razmatranje još jedne tužbe Ukrajine protiv Ruske Federacije zbog kršenja Konvencije o zabrani genocida.
“Ukrajina koristi sve legalne formate za borbu protiv agresora. Pored Međunarodnog suda Ujedinjenih nacija, predmeti protiv Ruske Federacije i njenih službenika razmatraju se i u Evropskom sudu za ljudska prava, Međunarodnom krivičnom sudu i nizu drugih pravosudnih institucija u skladu sa njihovom nadležnošću. Istovremeno, dva dana ranije, Vijeće ministara vanjskih poslova EU složilo se s prijedlogom da se profit od zamrznute imovine Ruske Federacije iskoristi za podršku oporavku Ukrajine. Zapadne sankcije zamrznule su oko 300 milijardi dolara ruske imovine, većinom u zemljama EU. Ruska agresija izazvala je i nanosi značajnu štetu Ukrajini. Osim toga, Rusija nezakonito prisvaja imovinu na privremeno okupiranim ukrajinskim teritorijama i imovinu zapadnih zemalja na svojoj teritoriji. Upotreba zamrznutih ruskih sredstava za obnovu Ukrajine je pravedna i racionalna odluka. Agresor mora platiti štetu nanesenu ukrajinskoj državi i ukrajinskom narodu. EU i SAD već dugo traže pravne mehanizme za transfer ruske imovine u Ukrajinu, pri čemu, naravno, uzimaju u obzir ekonomske rizike povlačenja ovih sredstava. Odluka da se u Ukrajinu prebaci profit od kamata od zamrznute imovine Ruske Federacije prvi je korak na putu da je država agresor nadoknadi ogromne gubitke nanesene Ukrajincima”, piše Levchenko.