Dok se debate nastavljaju na Zapadu, diktature naoružavaju Rusiju.
Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajini.
Levchenko piše kako protesti poljskih farmera postaju radikalizovani, što je zabrinjavajuće, posebno uzevši u obzir trenutnu situaciju u regionu.
“Poljski demonstranti blokirali su većinu kontrolnih punktova na poljsko-ukrajinskoj granici. Jedan od ovih demonstranata je čak zakačio na traktor zastavu SSSR-a i plakat sa natpisom “Putine, riješi Ukrajinu, Brisel i poljsku vladu”. Pritom, pomenuti demonstrant ni ne razumije da u SSSR-u uopće nije bilo poljoprivrednika, već samo kolhoznih radnika koji su za svoj rad bili lišeni imovine i barem približno poštenih prihoda.”
Također kaže kako pozivi na Putinovu pomoć više nisu trolanje ili šale, već provokativni apel.
“Kremlj ulaže izuzetne napore da posije razdor između Ukrajine i Poljske, kao i sa EU. Ponašanje pojedinih poljskih farmera sa ukrajinskom hranom, kada je ukrajinsko žito jednostavno bačeno na asfalt, postalo je svjesna akcija, čija je svrha da se uništi duh dobrosusjedstva između Ukrajinaca i Poljaka. Poljska policija privela je farmera sa provokativnim plakatom i sovjetskom zastavom. Uprkos činjenici da je poljska vlada osudila akcije poljskih prevoznika i farmera koji blokiraju ukrajinsku granicu, predsjednik te zemlje smatra da je prirodno pravo poljskih građana da protestuju. Ovdje se ne uzima u obzir samo važan detalj. Putin je 2022. planirao vojne udare sa bjeloruske teritorije na ukrajinsku infrastrukturu duž poljske granice, s namjerom da je zauzme i spriječi isporuku oružja, municije i kritične robe iz Evrope u Ukrajinu. Sada je takav vojni napad Moskvi postao nepotreban.”
“Sav prljavi posao obavili su radikalni poljski prijevoznici i farmeri, uz podršku agenata Kremlja. Stoga je gubitak Avdijevke od strane ukrajinske vojske postao moguć ne samo zbog prestanka američke pomoći Oružanim snagama, već i zbog izdajničkih akcija blokade poljsko-ukrajinske granice, kada je ukrajinska strana zapravo prestala primati već i tako smanjenu međunarodnu podršku. I jednostavno je čudno čuti ocjenu poljskog predsjednika o blokadi ukrajinske granice kao jednom od znakova poljske demokratije. U stvarnosti, to su akcije podrške ruskoj diktaturi. I sve patetične izjave da su Ukrajinci bili nezahvalni Poljskoj mogu se jasno opovrgnuti: naravno da su zahvalni na poljskoj podršci, ali to ne znači da neko u Varšavi može zavrtati ruke Kijevu i davati izjave o zaustavljanju vojnih isporuka, jer i sama Poljska ima granicu sa Rusijom i moraće da se brani. Istina je da sve dok ukrajinski vojnici zadnjim snagama drže ruski front, definitivno neće biti napada na Poljsku. Svi u Varšavi to vrlo dobro znaju, ali postaje jasno da bi neki ljudi tamo željeli da Ukrajina padne iz čisto sebičnih razloga. Takvi političari pozivaju da povjeruju Putinovim izjavama da neće ići ratom na Poljsku.”
“Kijev je, prije velike ruske invazije, čuo na desetine takvih izjava Moskve, ali se oružani napad Rusa ipak dogodio. Ponašanje po principu “moja kuća je po strani” je apsurdno. Poljska kuća nije po strani, a zapravo može postati sljedeća koju će zapijeniti ruski pljačkaši. I budimo realni: sada samo ukrajinska vojska može zaustaviti rusku vojsku. Ni poljski, ni njemački, čak ni američki vojnici.”
Također se osvrnuo na prijetnje protestanata da će blokirati i kretanje putničkog saobraćaja, što predstavlja još jednu blokadu granice, prvo od strane prevoznika, a sada i poljoprivrednika, što dalje implicira da razlog protesta nisu ekonomski, već političke naravi.
“Sramotna situacija na granici ne odgovara duhu poljsko-ukrajinskog partnerstva i šteti i poljskim i ukrajinskim nacionalnim interesima kako danas tako i dugoročno. Ukrajina je obavijestila Evropsku komisiju i partnere o kritičnoj situaciji i nada se da će to pitanje biti riješeno na nivou reagiranja Varšave i EU. U međuvremenu, njemački Bundestag nastavlja raspravljati o mogućnosti snabdijevanja Ukrajine krstarećim projektilima TAURUS, čak je i donio rekomendaciju u ovom pitanju. Njemačka je među liderima po obimu i vrstama vojne pomoći Ukrajini. Njemačko oružje pomaže Ukrajincima da se dostojanstveno suoče s agresorom. Njemačke rakete TAURUS mogu sa velikom preciznošću gađati ciljeve udaljene do 500 km. Njihova upotreba može onesposobiti ruske pozadinske baze i logistiku na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine. Veliki broj poslanika Bundestaga, kako iz vlade tako i iz opozicije, podržava davanje TAURUS-a Ukrajini. Odluka je na federalnom kancelaru Olafu Scholzu.”
Prokometarisao je i ubistvo ruskog opozicionara, Alekseja Navaljnog.
“Najnovija dešavanja na frontu, kao i drsko ubistvo ruskog opozicionara Alekseja Navaljnog od strane Putinovog režima, dovoljni su razlozi za pozitivnu odluku SR Njemačke po pitanju TAURUS. Istovremeno, Reuters je javio da je Iran predao Rusiji oko 400 balističkih projektila dometa od 300 do 700 km. Ako je to istina, onda imamo stvarnu prijetnju koja zahtijeva aktivan međunarodni odgovor. Teheranski i moskovski režimi sarađuju već duže vrijeme. Rusija sistematski ubija miroljubive Ukrajince iranskim bespilotnim letjelicama. Moskva traži instrumente ubistva gdje god je to moguće. Potvrđena je upotreba sjevernokorejskih balističkih projektila od strane Rusa na ukrajinskom tlu. Stalo poznato da oni sadrže zapadne komponente, uključujući i američke. Koalicija demokratskih zemalja treba da pojača vojnu pomoć Ukrajini. Dok se debate nastavljaju na Zapadu, diktature naoružavaju Rusiju.”