Kampanja je usmjerena ka zaposlenima u institucijama BiH na koje se odnosi Zakon o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju u institucijama BiH, a generalni cilj je promoviranje načina za prijavu korupcije i mehanizama zaštite prijavitelja korupcije, ali i podizanje svijesti o štetnosti te pojave.
Direktor Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije Hasim Šabotić je u razgovoru za Fenu kazao da je kampanja pokrenuta kako bi ohrabrili ljude da prijave korupciju.
– Razlog je bio jednostavan, svakodnevno vidimo javna pogovaranja, određene nepravilnosti, a imamo vrlo mali broj zaposlenih u institucijama BiH koji žele da se odvaže da prijave korupciju. Bio nam je cilj da te ljude podstaknemo, da im pojasnimo šta taj zakon definira i kako oni mogu dobiti status, da se odvaže da prijave, a da za to ne trpe neku štetnu posljedicu od svog menadžmenta – naglasio je Šabotić.
Kaže da su na osnovu izvršene analize, odnosno kampanje koja je provedena na 3.752 uposlenika, odnosno državna službenika u institucijama, dobili jedan specifičan pokazatelj.
– Nekih 17 posto uopšte se ne bi odvažilo da prijavi korupciju, 39 posto „možda bi prijavilo korupciju“, dok bi se 43 posto odvažilo da prijavi korupciju. To je, na neki način, pokazatelj nezainteresiranosti ljudi da se uhvate u koštac sa korupcijom i da se odvaže da prijave korupciju – smatra Šabotić.
On misli da postoji strah kod ljudi da ne dođe do etiketiranja, nekih neželjenih posljedica po pitanju radno-pravnog statusa, pokretanja disciplinskog postupka, pomjeranja na drugo radno mjesto itd.
Međutim, cilj kampanje koju su pokrenuli upravo je bio da ljudi shvate šta im zakon pruža, koje mogućnosti im pruža i „ukoliko ispune uslove i prijave korupciju u vlastitim redovima, u dobroj vjeri, da će se stati iza njih i neće dozvoliti da trpe bilo kakvu štetnu posljedicu“.
Pojasnio je da se Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije odnosi na uposlenike u 75 institucija na državnom nivou, dodajući da se radi o državnom zakonu.
– Svi ti ljudi, ukoliko žele da dobiju zaštitu, a ispunjavaju uslove iz ovog zakona, mogu se obratiti Agenciji i mi ćemo im dodijeliti status. Da bi neko dobio status mora biti uposlenik institucije na državnom nivou, prijaviti korupciju određenoj instituciji, internom organu, eventualno policijskoj agenciji, nekom tužilaštvu ili APIK-u i da je to uradio u dobroj vjeri. Kad kažemo u dobroj vjeri, podrazumijeva se da se ta osoba stvarno odvažila i da želi da prijavi korupciju bez ikakvog ličnog interesa, već da to radi zbog općeg dobra, zbog javnog interesa – pojasnio je Šabotić.
Dodaje da su nakon stupanja ovog zakona na snagu, izvršili obuku i edukacije službenika na nivou BiH, predstavnika svih institucija.
Međutim, kaže da su u proteklom periodu imali otprilike 21 zahtjev za dodjelu statusa, a dodijelili su sedam statusa, gdje su cijenili da su te osobe ispunile uslov da im se dodijeli status.
– Za 14 zahtjeva nismo udovoljili iz razloga što smo smatrali da ljudi nisu to uradili u dobroj vjeri, nego da se zaštite po pitanju pokretanja određenih disciplinskih postupaka za njihove eventualne nepravilnosti u radu ili se možda radi o jednom broju osoba gdje su tražili zaštitu, ali nisu ispunili uslov, jer se ovaj zakon na njih ne odnosi – navodi Šabotić.
Po njegovim riječima, korupcija je zastupljena u svim segmentima bosanskohercegovačkog društva.
– Ali prema prijavama koje smo dobili, vidimo da je ipak korupcija više zastupljena u javnom sektoru kada je u pitanju obrazovanje, zdravstvo, zapošljavanje u javnom sektoru itd. Ovo govorim isključivo prema prijavama koje smo dobili i to su naši pokazatelji – kazao je Šabotić.
Međutim, ističe da i druge segmente društva ne mogu izdvojiti i reći da tamo nema korupcije.
– Ovo su samo mali pokazatelji, imajući u vidu da i niži nivoi vlasti – entiteti, kantoni, Distrikt Brčko BiH, zaprimanju prijave s indicijama koruptivnog ponašanja i da proslijeđuju nadležnim organima, odnosno tužilaštvima radi procesuiranja – kazao je direktor APIK-a.
Razgovarala: Aida Kovač