Bivši ukrajinski diplomata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Oleksandr Levchenko, za „Face.ba“ piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini i svijetu.
„Godišnji samit Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) održan je u Astani, glavnom gradu Kazahstana, uz učešće predsjednika Narodne Republike Kine, lidera drugih država Unije i predsjednika Rusije. To je subregionalna međuvladina organizacija formirana 2001. godine. ŠOS uključuje deset zemalja članica: Indiju, Iran, Kazahstan, Kirgistan, Kinu, Pakistan, Rusku Federaciju, Tadžikistan, Uzbekistan, a sada se pridružila i Bjelorusija. Ukupna površina zemalja članica ŠOS-a je 62% površine Euroazije; tu se proizvodi skoro trećina svjetskog BDP-a. Prethodnica ŠOS-a bila je ‘Šangajska petorka’: Rusija, Kazahstan, Kirgistan, Kina i Tadžikistan. Zbližavanje ovih zemalja bilo je diktirano, prije svega, sigurnosnom prijetnjom njihovim pograničnim teritorijama od glavnog izvora nestabilnosti u centralnoj Aziji — Afganistana, gdje je u to vrijeme trajao građanski rat. Postepeno se dijapazon pitanja proširio na sfere vanjske politike, ekonomije, zaštite životne sredine itd. U Šangaju je 2001. godine održan šesti sastanak ‘Šangajske petorke’, kojem je prisustvovao Uzbekistan. Šefovi šest država najavili su formiranje ŠOS-a. Glavni ciljevi Deklaracije usvojene na samitu bili su podrška i osiguranje mira, sigurnosti i stabilnosti u Centralnoj Aziji, kao i razvoj saradnje u političkim, trgovinsko-ekonomskim, naučno-tehničkim, kulturnim i drugim oblastima. Drugim dokumentom usvojenim u to vrijeme, Konvencijom o borbi protiv terorizma, separatizma i ekstremizma, po prvi put je utvrđena definicija separatizma i ekstremizma kao nasilnih, kažnjivih djela. Njegovo potpisivanje je povezano sa zabrinutošću Kine zbog separatističkih protesta u blizini njenih granica sa Centralnom Azijom, domaćih Ujgura, muslimana koji govore turski jezik i žive u zapadnoj Kini. Glavni ciljevi i zadaci ŠOS-a su: jačanje međusobnog povjerenja, prijateljstva i dobrosusjedstva; razvoj multidisciplinarne saradnje u cilju podrške i jačanja mira, sigurnosti i stabilnosti u regionu, promicanja izgradnje novog demokratskog, pravednog i racionalnog političkog i ekonomskog međunarodnog poretka. Države članice ŠOS-a dogovorile su se da će se pridržavati principa međusobnog poštovanja suvereniteta, nezavisnosti, teritorijalnog integriteta i nepovredivosti državnih granica, neagresije, nemiješanja u unutrašnje stvari, neupotrebe sile ili prijetnje silom u međunarodnim odnosima, odricanje od jednostrane vojne nadmoći u susjednim područjima; mirno rješavanje mogućih nesuglasica između država članica i neusmjerenost ŠOS-a prema drugim državama i međunarodnim organizacijama.
Ekspanzija na račun Bjelorusije karakteriše putanju rasta ŠOS-a. Od svog osnivanja, blok zemalja Centralne Azije se pretvorio u paneuroazijsku organizaciju sa sve većim ambicijama. U svojim ranim godinama, organizacija se fokusirala na to da Kina riješi svoje granice sa svojim sjeverozapadnim susjedima nakon raspada Sovjetskog Saveza i nastoji proširiti svoj utjecaj, a istovremeno ublažiti bilo kakvu zabrinutost u Moskvi. Kasnije se naglasak u ŠOS-u promijenio na borbu protiv terorizma, ekonomski razvoj i regionalnu sigurnost. Ovogodišnji samit ŠOS-a pokazuje da Peking sve više dobija na težini u regionu, kojim je tradicionalno dominirala Rusija. Šef Narodne Republike Kine doputovao je u državnu posjetu glavnom gradu Kazahstana, a potom će otputovati u zvaničnu posjetu Tadžikistanu. Vrijeme će pokazati kako Rusija i Kina dijele svoj utjecaj. Očigledno je da i Peking i Moskva pokušavaju da promovišu ovu organizaciju kako bi osigurali svoj utjecaj na ovaj region i globalni jug, a ne da bi Zapadu dali priliku da ga prevuče na svoju stranu. Promjena dinamike u odnosima između Kine i Rusije postala je poticaj za ŠOS. Nakon godina kada je Rusija koristila blok da ublaži kineski utjecaj u regionu i blokira kineske inicijative kao što su razvojna banka ŠOS i zona slobodne trgovine, Kremlj je sada prešao na bližu saradnju sa Kinom. Interes Rusije za ŠOS nastao je tokom izolacije Moskve od Zapada. Moskva je također počela da shvata da ima manje argumenata da smanji utjecaj Kine i da ŠOS može da posluži kao dragocjen forum za podrivanje tvrdnji Zapada da je rat u Ukrajini Rusiju pretvorio u međunarodnog pariju.
Kontradikcije između Indije i Pakistana uvijek će biti prepreka organizaciji, ali zategnuti odnosi između Pekinga i New Delhija postali su još jedan faktor koji koči razvoj ŠOS-a. Prošlogodišnji samit ŠOS-a u Indiji prošao je virtuelno zbog nevoljkosti Nju Delhija da dočeka Xija Jingpinga, a ovogodišnji samit je bez indijskog premijera. Narendra Modi, lider najveće svjetske demokratije, preskače događaj nakon pobjede na parlamentarnim izborima, što ukazuje na nelagodu u kojoj se kreće ŠOS. Sve više antizapadna orijentacija ŠOS-a otkako je primila Iran, a sada Bjelorusiju, također izaziva zabrinutost među nekim članicama koje nastoje održati dobre odnose sa Zapadom, uključujući bivše sovjetske republike u Centralnoj Aziji. Ovo zemlje stavlja u veoma nezgodan položaj. Na kraju krajeva, ove države se pridržavaju multivektorske diplomatije. Čak i Kina, koja je glavni pokretač ekspanzije ŠOS-a, traži direktniji način interakcije sa Centralnom Azijom bez uplitanja Rusije.
Kako su se odnosi Kine sa SAD naglo pogoršali, Peking je sada manje zabrinut da bi ŠOS mogao biti označen kao antizapadna organizacija. Širenjem ŠOS-a Kina i Rusija žele da pokažu da imaju mnogo pristalica svog pogleda na svijet, u kojem za SAD nema mjesta u Euroaziji. Prošlog mjeseca Putin je iznio svoju viziju ‘novog sistema bilateralnih i multilateralnih garancija kolektivne sigurnosti u Evroaziji’ uz pomoć organizacija kao što je ŠOS i dugoročni cilj ‘postupnog smanjivanja vojnog prisustva vanjskih sila’ u euroazijskom regionu’. Putin na ovom samitu pokušava da iskoristi želju drugih država da sarađuju u rješavanju aktuelnih regionalnih problema da bih izašao iz međunarodne izolacije. Tokom samita, Putin je održao niz bilateralnih sastanaka, uključujući sa kineskim predsjednikom Xijom Jinpingom, turskim predsjednikom Recepom Erdoganom i vršiocem dužnosti predsjednika Irana Mohammadom Mohbarom. Učešće Moskve u raspravi o problemima borbe protiv međunarodnog terorizma izgleda paradoksalno s obzirom na svrsishodnu kampanju ruskog terora protiv civilnog stanovništva Ukrajine. U prisustvu političke volje, samit ŠOS-a bi zaista mogao doprinijeti brzom okončanju ruske agresije na Ukrajinu. Uostalom, danas ruska ekonomija i odbrambeno-industrijski kompleks kritično zavise od država ŠOS-a. Jedan susret Xija Jinpinga i Putina na samitu ŠOS-a mogao bi biti dovoljan da se stane ukraj ruskoj avanturi u Ukrajini. Ali to se nije dogodilo.“