Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajini.
Bivši premijer Velike Britanije Boris Džonson objavio je u uticajnom izdanju Daily
Mail mogući mirovni plan Donalda Trampa za okončanje rata u Ukrajini. 17. jula
ove godine održao je sastanak sa Donaldom Trampom, tokom kojeg su političari
razgovarali o situaciji u Ukrajini. Bilo je to nekoliko dana prije pokušaja atentata
na američkog predsjedničkog kandidata.
Nakon razgovora sa Donaldom Trampom, Boris Džonson je uvjeren da ima snage i
hrabrosti da sve popravi, spasi Ukrajinu i zaustavi katastrofalno širenje sukoba. Na
kraju krajeva, Trump razumije realnost: poraz Ukrajine bio bi veliki poraz i za
Ameriku. Ne radi se samo o uništavanju slobode i demokratije, kao kardinalnih
američkih vrijednosti, i porobljavanju ukrajinskog naroda, a ovaj rezultat bi sam po
sebi bio nesretan, riječ je o dugoročnim posljedicama Putinove pobjede, koje će
praktično biti katastrofa za Evropu, Ameriku i svijet.
„Ako Putin pobijedi u Ukrajini, neće stati na tome“, naglašava B. Džonson. Putin je jasno stavio do
znanja da raspad Sovjetskog Saveza smatra “najvećom katastrofom 20. vijeka” i da
želi da ga obnovi. Neće ići samo u Gruziju, već i u čitavo rusko „blisko
inostranstvo“. On je već lansirao Hitlerove optužbe o tretmanu ruskog govornog
stanovništva u baltičkim državama. Stoga, – naglašava britanski političar, postavlja
se pitanje kako će se to završiti?
„Ako postane jasno da je NATO podbacio Ukrajinu, da je Amerika zakazala, ko će onda biti siguran da će Alijansa stati u odbranu svojih članica? Dok Putin destabilizuje cijelu istočnu Evropu, uništava
dostignuća Ronalda Reagana i poslijeratno hladnoratovsko rješenje, njegovi
kineski partneri i saradnici bit će više nego sretni da zauzmu Tajvan dok Hezbolah
napada Izrael. Amerikanci će se suočiti sa izborom: ili odustati od svih pretenzija
na globalno liderstvo, ili platiti trilione dolara za uspostavljanje reda i ponovo
poslati mlade vojnike u inostranstvo da ginu na stranom tlu“, smatra B. Johnson,
napominjući da je to užasna perspektiva, a sve osim što bi se moglo spriječiti uz
relativno male troškove, bez gubitka američkih života, ako Zapad, predvođen
Sjedinjenim Državama, bude odlučan u odbrani slobode u Ukrajini.
Ukrajinci su pokazali da mogu i da će pobijediti. Njihovo herojstvo je nevjerovatno. Rat traje
predugo, a cijena je ogromna za izgubljene živote, ekonomske probleme i
nestabilnost. B. Džonson smatra da D. Trump može tome stati u kraj pod pravim
uslovima za Ukrajinu i Zapad. Mogao bi napraviti veliki dogovor za svijet u kojem
je Putin konačno prihvatio da je budućnost Ukrajine kao slobodne, suverene i
nezavisne evropske zemlje, a to znači pristup u dva koraka. Prvi korak je jačanje
pozicije Zapada i jačanje Ukrajine. Britanski bivši premijer napominje da smo „u
protekle dvije godine Ukrajincima stalno priželjkivali pobjedu, a da im nismo
pružili odgovarajuća sredstva. Hronično smo spori da im damo opremu koja im je
potrebna, a čak i sada postavljamo smiješna ograničenja kako je mogu koristiti,
tako da se Ukrajinci bore s jednom rukom vezanom iza leđa.” Trenutno Rusi
koriste zračne vođene bombe kako bi nanijeli značajnu štetu ukrajinskim
položajima, ali Ukrajinci ne mogu odgovoriti jer im SAD ne dozvoljavaju
korištenje ATACMS-a za napad na ruske aerodrome, a Velika Britanija im ne
dozvoljava korištenje Storm Shadow. Prema B. Džonsonu, Tramp bi jednostavno
mogao da uradi ono što mu je prirodno — da stane na kraj birokratskom oklijevanju
i odlaganju, da Ukrajincima da dozvole koje su im potrebne, a onda, kada Putin
ponovo bude gurnut, mogao bi da ponudi dogovor. Putin bi se morao povući barem
na predratne granice 2022. godine, a da bi izbjegao buduće sukobe i neizvjesnost,
ostatak Ukrajine bi morao biti priznat kao slobodna zemlja, sposobna da sama bira
svoju sudbinu unutar EU i NATO-a, i apsolutno dobrodošla da se pridruži tamo što
je prije moguće.
B. Džonson smatra da Ukrajinci imaju više od milion boraca. Oni su već dobro
upućeni u NATO oružje i najefikasnija su antiruska snaga na svijetu. Kada se rat
završi, nema razloga zašto ukrajinske snage ne bi mogle zamijeniti neke od 70.000
američkih vojnika koji su još uvijek u Evropi. To bi omogućilo Trumpu da uštedi
novac, dovede američke trupe kući i prisili Evropljane da učine više za svoju
odbranu. Šta će Rusija dobiti zauzvrat? B. Džonson ukazuje na sve vrste
podsticaja koji bi mogli da djeluju kod Putina, koji je mogao da tvrdi da je
„specijalna vojna operacija“, drugim riječima, invazija, bila uspješna i da je
denacifikovano Ukrajinu. Mogle bi postojati posebne zaštitne mjere za one koji
govore ruski. “Sa Trumpom u Bijeloj kući, postoji realna perspektiva nekog
globalnog zbližavanja s Rusijom i Putinom, povratak u vrijeme kada je Rusija bila
cijenjeni partner G8, pa čak i NATO-a.
Postoji samo jedan način da se postigne ovaj rezultat – silom“, naglašava britanski političar. Washington pod Trumpom će morati pokazati da se međunarodne granice moraju poštovati i da se sovjetsko
carstvo ne može obnoviti silom. To znači podržati Ukrajince do kraja. B. Džonson
zaključuje da „Donald Trump vidi rizik: poraz Ukrajine bi zahtijevao ogromne
dugoročne troškove za Ameriku i svijet. S druge strane, pobjeda Ukrajine, uz pravi
pristup, mogla bi paradoksalno otvoriti put novim i mnogo boljim odnosima sa
Rusijom. Ovo bi bila velika pobjeda za Ameriku i za cijeli svijet. Neće biti lako,
zahtijevat će snagu, odlučnost i čelične živce.”
Treba napomenuti da je Boris Džonson pravi prijatelj Ukrajine i ni na koji način
nije pristalica Kremlja. Vrlo je zanimljivo slušati rezultate njegovog razgovora sa
D. Trumpom, s kojim ima prilično povjerljiv odnos.
Sjajno je što bivši britanski premijer ima pozitivan stav o narednim koracima zvaničnog republikanskog
predsjedničkog kandidata kada je u drugom mandatu izabrani predsjednik
Sjedinjenih Država po pitanju rješavanja pitanja okončanja rata u Ukrajini.
Odnosno, možemo zaključiti da Trampova pratnja jeste pripremila nacrt njegovog
akcionog plana u vezi sa okončanjem rata u Ukrajini, ali u novembru ove godine, u
slučaju pobjede, mogu se izvršiti promjene u zavisnosti od situacije na frontovima
Ukrajine i opće geopolitičke situacije u svijetu. B. Džonson opisuje prilično
optimističan scenario postupanja sljedećeg američkog predsjednika od
republikanaca, ali nije činjenica da će upravo tako postupiti kada bude ponovo
izabran. B. Džonson, uz svo dužno poštovanje prema Ukrajini, ne spominje
mogućnost izlaska na granice iz 1991. godine, samo spominje potrebu za porazom
Rusije i povratkom Ukrajine svojih privremeno okupiranih teritorija najmanje do
- februara 2022. godine. Ovo je generalno dobar scenario, ali nije u potpunosti u
skladu sa važećim međunarodnim pravom i Poveljom UN o teritorijalnom
integritetu država članica ove univerzalne međunarodne organizacije. Britanski
političar pretpostavlja da V. Putin mora izgubiti, ali sačuvati obraz u očima ruske
javnosti. Odnosno, on će objaviti postizanje ciljeva SVO-a i završenu denacizaciju
Ukrajine, umjesto toga, Kijev će imati priliku da nastavi svoj put ka članstvu u EU
i NATO-u. Novi američki predsjednik pomoći će Kijevu da Putin učini značajne
ustupke, a zauzvrat Ukrajina će umjesto američkih, a tamo ih ima 70 hiljada, dati
svoje trupe za zaštitu niza evropskih zemalja, kako bi ih D. Trump mogao vratiti
kući, uštedivši značajna budžetska sredstva i dobivši opšte odobrenje američkih
građana. Ujedinjena Evropa će u vidu ukrajinskih vojnika dobiti vrlo visoko
kvalifikovane vojnike sposobne da izvršavaju borbene zadatke u svim teškim
uslovima, uključujući i zaštitu evropskih zemalja u slučaju moguće ruske agresije.
Jedna stvar koja ostaje neprihvatljiva za većinu ukrajinskog naroda je da se neki
dio ukrajinskih teritorija možda nikada neće vratiti u državno-pravno polje
Ukrajine. Ovo je veoma bolno pitanje za građane Ukrajine i ne odgovara važećim
normama i principima međunarodnog prava. Ukrajinci također moraju progutati
tvrdnje Moskve da su navodno izvršili “denacifikaciju” Ukrajine i nekako dodatno
Kijev mora osigurati prava ruskog govornog stanovništva, iako ta prava u
stvarnosti nikada nisu prekršena. Stoga bi Kijev morao da pravi teške kompromise,
baš kao i Moskva, koja je planirala da jednostavno uništi Ukrajinu, a sada će
morati da se vrati na linije razgraničenja koje su bile na snazi do 24. februara 2022.
godine. Iako treba odati priznanje B. Džonsonu, on o tome govori kao o minimalno
prihvatljivom rješenju za Ukrajinu.
Ukrajina teži miru što je brže moguće. Međutim, još uvijek ne postoje objektivni
preduslovi za postizanje pravednog i trajnog mira. Historija uči da je veoma teško
sprovesti predizborna obećanja. Ukrajina još neće dati svoje teritorije agresoru, a
Moskva ne pokazuje spremnost da odustane od cilja uništenja Ukrajine. Sporazumi
sa Rusijom ne funkcionišu, ali stvarni efekat postizanja cilja u razgovorima sa
Ruskom Federacijom je samo snaga. Dakle, Ukrajina polazi od činjenice da je u
interesu cijelog svijeta da Putinov režim pretrpi politički, vojni i moralni poraz.
Niko ne traži bilo kakvo javno poniženje Rusije. Moskva jednostavno treba da
vrati svoje trupe na mjesto njihovog rasporeda na teritoriju Ruske Federacije, da
vrati sve ukrajinske teritorije koje su nezakonito zauzete silom, da obezbijedi
obeštećenje za uništene ukrajinske kuće i infrastrukturne objekte, te da ratne
zločince preda međunarodnoj pravdi. To bi bilo u skladu sa Formulom mira i
Poveljom Ujedinjenih nacija, organizacije u kojoj su Sjedinjene Države, Velika
Britanija i Rusija stalne članice Vijeća sigurnosti. A ako neko vjeruje da je Povelja
UN-a već zastarjela i da je mrtva riječ na papiru, da ne odgovara savremenim
standardima međunarodnog života, neka se to otvoreno izjasni. Putin je o tome već
govorio, ali ne spominjući potrebu da Ruska Federacija istupi iz članstva u UN.
Tada je potrebno stvoriti novu međunarodnu organizaciju zasnovanu na novim
principima postojanja. Međutim, to se još ne spominje ni u Washingtonu, Londonu
ili Moskvi. U D.Trumpovom planu, koji je izneo B.Džonson, možda treba
predvidjeti samo jednu promjenu: prema rezultatima rata, Ukrajina treba da izađe
na svoje međunarodno priznate granice. To nije toliko želja Kijeva koliko zahtjev
Povelje UN-a i aktuelnih međunarodnih konvencija čiji su potpisnici gotovo sve
zemlje svijeta, uključujući SAD, Rusiju, Ukrajinu i Veliku Britaniju.