Međunarodni krivični sud (ICC) izdao je danas naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta. Potjernice su izdate na osnovu sumnje za navodne ratne zločine, prenosi Sky News. Izdan je još jedan nalog za hapšenje lidera Hamasa Mohammeda Diaba Ibrahima al Masrija. Sud je danas osim odluke o izdavanju naloga za hapšenje Netanyahua i Gallanta donio i odluku o prigovorima koje je podnio Izrael.
Vijeće Međunarodnog krivičnog suda nadležno za situaciju u Državi Palestina, jednoglasno je donijelo dvije odluke kojima su odbijeni prigovori Države Izrael podneseni temeljem članova 18. i 19. Rimskog statuta, te je izdalo je naloge za hapšenje izraelskih zvaničnika.
Kako se navodi u saopštenju Suda, Vijeće je donijelo odluke o dva prigovora koja je Izrael podnio 26. septembra 2024. U prvom prigovoru Izrael je osporio nadležnost Suda u vezi sa situacijom u Državi Palestina općenito, a posebno u odnosu na izraelske državljane, pozivajući se na član 19(2) Statuta. U drugom prigovoru, Izrael je tražio da Vijeće naloži Tužilaštvu da obavijesti njegove vlasti o početku istrage u skladu s članom 18(1) Statuta. Izrael je također tražio da Vijeće zaustavi bilo kakve postupke pred Sudom u vezi s relevantnom situacijom, uključujući razmatranje zahtjeva za naloge za hapšenje Benjamina Netanyahua i Yoava Gallanta, koje je Tužilaštvo podnijelo 20. maje 2024.
“Što se tiče prvog prigovora, Vijeće je istaknulo da prihvatanje nadležnosti Suda od strane Izraela nije potrebno, jer Sud može ostvariti svoju nadležnost na temelju teritorijalne nadležnosti Palestine, kako je prethodno utvrdilo vijeće u prethodnom sastavu. Nadalje, Vijeće je smatralo da, sukladno članu 19(1) Statuta, države nisu ovlaštene osporavati nadležnost Suda prema članu 19(2) prije izdavanja naloga za hapšenje. Stoga je prigovor Izraela bio preuranjen. Ovo ne utječe na bilo kakve buduće moguće prigovore iz nadležnosti Suda i/ili prihvatljivosti bilo kojeg pojedinog slučaja”, navodi se u saopštenju Suda.
Vijeće je također odbilo zahtjev Izraela temeljem članka 18(1) Statuta. Vijeće je podsjetilo da je Tužilaštvo obavijestilo Izrael o početku istrage 2021. godine. U to vrijeme, uprkos zahtjevu Tužilaštva za pojašnjenjem, Izrael je odlučio ne podnijeti zahtjev za odgodu istrage. Nadalje, Vijeće je smatralo da parametri istrage u situaciji nisu izmijenjeni, te da stoga nije bila potrebna nova obavijest Državi Izrael. U svjetlu toga, suci su zaključili da nema razloga za zaustavljanje razmatranja zahtjeva za naloge za hapšenje, ističe se u saopštenju.
Nalozi za hapšenje
Vijeće je izdalo naloge za hapšenje za dvije osobe – Benjamina Netanyahua i Yoava Gallanta, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene od najmanje 8. oktobra 2023. do najmanje 20. maja 2024., dana kada je Tužilaštvo podnijelo zahtjeve za naloge za hapšenje.
Nalozi za hapšenje su označeni kao “tajni” kako bi se zaštitili svjedoci i sačuvala provedba istrage. Međutim, Vijeće je odlučilo objaviti dolje navedene informacije jer se čini da se ponašanje slično onome o kojem se govori u nalogu za hapšenje i dalje nastavlja. Štaviše, Vijeće smatra da je u interesu žrtava i njihovih poodica da budu obaviješteni o postojanju naloga.
Na početku, Vijeće je smatralo da navodno djelovanje Netanyahua i Gallanta spada u nadležnost Suda. Vijeće je podsjetilo da je u prethodnom sastavu već odlučeno da se nadležnost Suda u situaciji prostire na Gazu i Zapadnu obalu, uključujući Istočni Jeruzalem. Nadalje, Vijeće je odlučilo ne koristiti svoje diskrecijske ovlasti proprio motu (po vlastitoj volji) kako bi odredilo prihvatljivost dva slučaja u ovoj fazi. Ovo ne utječe na bilo kakvu odluku o nadležnosti i prihvatljivosti slučajeva u kasnijoj fazi.
Što se tiče zločina, Vijeće je utvrdilo opravdane razloge za vjerovanje da Netanyahu, rođen 21. oktobra 1949., premijer Izraela u vrijeme predmetnog djelovanja, i Gallant, rođen 8. novembra 1958., ministar odbrane Izraela u vrijeme predmetnog djelovanja, snose krivičnu odgovornost za sljedeće zločine kao suučinitelji za činjenje djela zajedno s drugim osobama: ratni zločin izgladnjivanja kao metodu ratovanja; i zločine protiv čovječnosti: ubistvo, progon i druga nehumana djela, saopštio je Sud.
Vijeće je također utvrdilo opravdane razloge za vjerovanje da Netanyahu i Gallant snose krivičnu odgovornost kao civilni nadređeni za ratni zločin namjernog usmjeravanja napada protiv civilnog stanovništva.
Vijeće je utvrdilo opravdane razloge za vjerovanje da je tokom relevantnog vremena međunarodno humanitarno pravo vezano uz međunarodni oružani sukob između Izraela i Palestine bilo primjenjivo. To je zato što su obje strane visoki ugovorne strane Četiri ženevske konvencije iz 1949. godine, te je Izrael okupirao barem dijelove Palestine. Vijeće je također utvrdilo da se pravo koje se odnosi na neinternacionalne oružane sukobe primjenjuje na borbe između Izraela i Hamasa. Vijeće je zaključilo da se navodno djelovanje Netanyahua i Gallanta odnosilo na aktivnosti izraelskih vladinih tijela i oružanih snaga protiv civilnog stanovništva u Palestini, konkretno civila u Gazi. Stoga se to odnosilo na odnos između dviju strana u međunarodnom oružanom sukobu, kao i odnos između okupacijske moći i stanovništva u okupiranoj teritoriji. Zbog tih razloga, u vezi s ratnim zločinima, Vijeće je smatralo primjerenim izdati naloge za hapšenje sukladno zakonu o međunarodnim oružanim sukobima. Vijeće je također zaključilo da su navodni zločini protiv čovječnosti bili dio širokog i sistemskog napada na civilno stanovništvo Gaze.
Vijeće je utvrdilo opravdane razloge za vjerovanje da su obojica pojedinaca namjerno i svjesno uskraćivali civilnom stanovništvu u Gazi predmete neophodne za njihov opstanak, uključujući hranu, vodu i medicinske potrepštine, kao i gorivo i električnu energiju, od najmanje 8. oktobra 2023. do 20. maja 2024. Ova se tvrdnja temelji na ulozi Netanyahua i Gallanta u ometanju humanitarne pomoći u kršenju međunarodnog humanitarnog prava i njihovoj neuspješnoj pomoći u olakšavanju pomoći svim raspoloživim sredstvima. Vijeće je smatralo da je njihovo ponašanje dovelo do ometanja sposobnosti humanitarnih organizacija da dostave hranu i druge osnovne proizvode potrebnima u Gazi. Spomenuta ograničenja, zajedno s obustavom opskrbe električnom energijom i smanjenjem opskrbe gorivom, također su imala ozbiljan utjecaj na dostupnost vode u Gazi i sposobnost bolnica da pruže medicinsku njegu.
Vijeće je također primijetilo da su odluke koje su omogućile ili povećale humanitarnu pomoć u Gazu često bile uvjetovane. Nisu bile donesene kako bi se ispunile Izraelove obaveze prema međunarodnom humanitarnom pravu ili kako bi se osiguralo da civilno stanovništvo u Gazi bude adekvatno opskrbljeno potrebnim dobrima. U stvari, one su bile odgovor na pritisak međunarodne zajednice ili zahtjeve Sjedinjenih Američkih Država. U svakom slučaju, povećanja humanitarne pomoći nisu bila dovoljna za poboljšanje pristupa stanovništva osnovnim dobrima.
Nadalje, Vijeće je smatralo da nije moguće utvrditi jasnu vojnu potrebu ili drugo opravdanje prema međunarodnom humanitarnom pravu za ograničenja pristupa humanitarnoj pomoći. Uprkos upozorenjima i apelima od strane, među ostalim, Vijeća sigurnosti UN-a, glavnog sekretara UN-a, država i vladinih i nevladinih organizacija u vezi s humanitarnom situacijom u Gazi, dopuštena je samo minimalna humanitarna pomoć. U tom pogledu, Vijeće je uzelo u obzir i produljeni period uskraćivanja te izjavu Netanyahua koja povezuje zaustavljanje opskrbe osnovnim dobrima i humanitarnom pomoći s ratnim ciljevima.
Vijeće je stoga smatralo da postoje razumni razlozi za vjerovanje da Netanyahu i Gallant snose krivičnu odgovornost za ratni zločin izgladnjivanja kao metodu ratovanja.
Vijeće je utvrdilo opravdane razloge za vjerovanje da su nedostatak hrane, vode, električne energije i goriva, kao i određenih medicinskih potrepština, stvorili životne uslovi koji su iskalkulisani kako bi uništili dio civilnog stanovništva u Gazi, što je dovelo do smrti civila, uključujući djecu, zbog pothranjenosti i dehidracije. Na temelju materijala koji je Tužilaštvo predstavilo za razdoblje do 20. maja 2024., Vijeće nije moglo utvrditi da su svi elementi zločina protiv čovječnosti uništenja bili ispunjeni. Međutim, Vijeće je zaključilo da postoje razumni razlozi za vjerovanje da je zločin protiv čovječnosti ubistva počinjen u odnosu na ove žrtve.
Osim toga, namjerno ograničavanje ili sprječavanje dostave medicinskih potrepština i lijekova u Gazu, posebno anestetika i aparata za anesteziju, obojica su odgovorni za nanošenje velikih patnji kroz nehumane postupke prema osobama kojima je potrebna pomoć. Doktori su bili prisiljeni operirati ranjene osobe i obaviti amputacije, uključujući djecu, bez anestetika i/ili su bili prisiljeni koristiti nedostatne i nesigurne metode za smirenje pacijenata, uzrokujući tim osobama izuzetne bolove i patnje. To je činilo zločin protiv čovječnosti drugih nehumanih djela.
Vijeće je također smatralo da postoje razumni razlozi za vjerovanje da je spomenuto ponašanje lišilo značajan dio civilnog stanovništva u Gazi njihovih temeljnih prava, uključujući pravo na život i zdravlje, te da je stanovništvo bilo ciljano na političkoj i/ili nacionalnoj osnovi. Stoga je smatralo da je počinjen zločin protiv čovječnosti progona.
Na kraju, Vijeće je procijenilo da postoje razumni razlozi za vjerovanje da Netanyahu i Gallant snose krivičnu odgovornost kao civilni nadređeni za ratni zločin namjernog usmjeravanja napada protiv civilnog stanovništva Gaze. U tom pogledu, Vijeće je smatralo da materijal koji je Tužilaštvo dostavilo omogućuje donošenje zaključaka samo o dva incidenta koji su kvalificirani kao napadi koji su namjerno usmjereni protiv civila. Postoje razumni razlozi za vjerovanje da su Netanyahu i Gallant, uprkos tome što su imali mjere na raspolaganju kako bi spriječili ili suzbijali počinjenje zločina ili osigurali podnošenje slučaja nadležnim vlastima, to propustili učiniti.