Evropska komesarka za proširenje, Marta Kos, govorila je na Samitu o zapadnom Balkanu u organizaciji “Prijatelja Evrope”.
Na početku je kazala kako je neizmjerno ponosna što je preuzela ovu ulogu, jer kaže da zna da živimo u historijskom trenutku.
“Prvi put u deceniji, postoje realni izgledi da tokom ovog mandata dovedemo do cilja jednu ili više zemalja u procesu proširenja. Za mene je to duboko lična misija. Moj život je oblikovalo proširenje. Moja generacija je težila članstvu u EU. Kada smo to ostvarili 1. maja 2004. godine, bio je to jedan od najsvjetlijih trenutaka u mom životu. Sve nas je pokretala nada, mogućnosti i vizija mirne i prosperitetne budućnosti.”
U proteklim decenijama je, kaže, gledala kako se to ostvaruje.
“Vidjela sam kako nestaju granice koje su nekada dijelile Evropljane. Prvo između Austrije i Njemačke, što mi je značajno olakšalo vožnju do Bonna dok sam radila kao novinarka. Kasnije su nestale i granice Slovenije sa Italijom, Austrijom, Mađarskom. A konačno i one sa Hrvatskom. Svuda se moglo vidjeti da su uz fizičke prepreke iščeznule i mnoge historijske tenzije. Da, Evropska unija je mirovni projekt. Nažalost, zemlja moje mladostim zemlja koju sam nekada predstavljala kao olimpijska plivačica, krenula je u suprotnom smjeru. Ratovi devedesetih ostavili su iza sebe gorčinu, nepovjerenje i nove granice.”
Istakla je kako je njen san da se cijeli zapadni Balkan integriše u EU i da nestanu granice i bilateralni sukobi, baš kao što su nestali u mnogim drugim dijelovima našeg kontinenta.
“Dat ću sve od sebe da pomognem da bilateralni sporovi iz prošlosti ne stoje trajno na putu naše zajedničke budućnosti. Tokom mog parlamentarnog saslušanja, prisjetila sam se snažnih riječi Simone Veil, prve žene predsjednice Parlamenta. U svom inauguralnom govoru 1979. godine, navela je tri glavna izazova za Evropu: mir, slobodu i prosperitet. I rekla je da se oni mogu ostvariti ‘samo kroz evropsku dimenziju.’ Da, mir, sloboda i prosperitet i danas zavise od jače i ujedinjenije Evrope. U nedjelju sam bila u Ukrajini zajedno s predsjednikom Vijeća Antoniom Costom i visokom predstavnicom/potpredsjednicom Kajom Kallas. Otišli smo tamo da iskažemo podršku naciji koja se već više od 1.000 dana odupire sveobuhvatnom agresorskom ratu Rusije. Rekla sam predsjedniku Zelenskom i zamjenici premijera Stefanishyni da ukrajinski narod može računati na mene da budem dio njihovog tima i pomognem im da pripreme svoje mjesto u Evropskoj uniji.”
Kaže da je isto rekla i svim liderima sa zapadnog Balkana sa kojima se susrela ove sedmice kao i zamjeniku premijera Moldavije Gherasimovu.
“Moje pitanje nije bilo samo šta će EU donijeti zemljama u procesu proširenja, nego i šta one mogu učiniti da doprinesu snažnijoj i sigurnijoj Evropi. Smatram da je moja odgovornost da budem najbolja zagovornica naših budućih članica. Da, ovaj se proces zasniva na zaslugama. A demokratija i vladavina prava su i dalje njegova okosnica. Ali ako kandidati ostvaruju rezultate, želim im uzvratiti jednakom mjerom. Zajedno sa svojim timom, uložit ću svo svoje iskustvo i energiju da unaprijedim taj proces što brže i efikasnije.”
Poručila je da je novi sastav Evropske komisije zapravo Komisija proširenja.
“Predsjednica von der Leyen je zadužila svakog člana svog Kolegija da igra aktivnu ulogu u podršci zemljama kandidatima. To znači da naši kandidati mogu računati na stručnost i posvećenost svih dijelova Komisije. U Briselu postoji jedinstvo oko izgradnje veće i jače Unije. Zamolit ću vas da u svojim zemljama pokažete isto to jedinstvo.”
Napomenula je da pristupni pregovori zahtijevaju intenzivne napore cijelog društva – vlada ne može obaviti taj posao sama.
“To treba biti nacionalni projekat – u vlasništvu svih: parlamenta, opozicije, civilnog društva, svake regije, grada i sela, do svakog pojedinog građanina u vašim zemljama. Zato ću, kada budem dolazila u posjetu zapadnom Balkanu i drugim zemljama u procesu proširenja, nastojati da se sastanem sa svima. Putovat ću izvan glavnih gradova. Sastat ću se s braniteljima ljudskih prava, snažnim ženama i grupama mladih. Zato što su organizacije civilnog društva važno vezivno tkivo između vlada i naroda, koje pojačava glasove, štiti prava i poziva vlast na odgovornost. Također ću se potruditi da organizacije civilnog društva u budućnosti dobiju više finansijske podrške od EU.”
Rekla je da će se veliki dio posla raditi zajedno i da će biti tehničke prirode – klasteri, poglavlja, mjerila.
“Ali želim da budemo svjesni da proširenje nije samo tehnički proces. To nije ništa manje od ponovnog ujedinjenja Evrope. Radi se o ljudima. U Kijevu sam srela Maksyma Butkevycha, aktivistu za ljudska prava. Dvije godine je proveo u ruskom zatočeništvu. Rekao mi je: ‘Ono što mi je pomoglo da preživim je vjerovanje u naše vrijednosti.’
Vrijednosti su mu dale nadu. On je na Evropsku uniju gledao kao na čuvara vrijednosti: ljudskog dostojanstva, slobode i demokratije, solidarnosti i ljudskih prava. Te vrijednosti i njegov san o boljem sutra bile su njegovo sidro u teškim vremenima. Nikad ne zaboravimo tu širu sliku. Naše vrijednosti i ponovno ujedinjenje Evrope.”
Pozvala je sve da zajedno “vrate entuzijazam oko proširenja EU koji smo nekada imali.”
“Entuzijazam koji sam osjetila u Sloveniji. Kada su 2004. godine milioni Evropljana palili vatromete i nazdravljali, nisu time slavili potpuno usklađivanje sa pravnom stečevinom EU. Niti su to radili zbog prednosti jedinstvenog tržišta u trgovinskim pregovorima. Činili su to zato što je rasla naša zajednica vrijednosti. Ili zato što je ispravljena historijska nepravda. Ili zato što su smatrali da se završava ono što je Milan Kundera jednom prilikom nazvao ‘otmicom jednog dijela zapada.’ To je duh koji želim da povratimo, jer naša zajednica vrijednosti još nije potpuna. Naš kontinent još uvijek se nije ponovo ujedinio. I nažalost, otmica je u toku u nekim dijelovima Evrope. Imamo mnogo posla. Zavrnimo onda rukave. Računam na sve vas.”