Hadžifejzović: “Često dolaze komplimenti u BiH poput onih: da je nama neki Zdravko Mamić, pa da napravi ‘Dinamo’ i Hrvatsku reprezentaciju. Godi li Vam ili Vas boli?”
Mamić: “Miješaju se ponos i tuga! Ne bijes… kod mene mržnja ne postoji! Pojedinci su upotrijebili državu da se obračunaju s mojom obitelji!”
Hadžifejzović: “Ko?”
Mamić: “SDP-ova vlada na čelu sa Ivom Josipovićem! Rekao je da je to močvara koju treba isušiti! Bilo im je nepodnošljivo da pojedinac, koji ne pripada nijednoj političkoj stranci, ima takvu snagu! Djela koja se meni stavljaju na teret nisu se desila! Izmislili su djelo da bi mene eliminirali!“
Hadžifejzović: “Hoće li od izručenja išta biti? Priča se da odvjetništva sarađuju, razgovaraju, pregovaraju…”
Mamić: “Normalno je da državna odvjetništva sarađuju! Imam pravomoćne sudske odluke; ne mogu me ni izručiti! Mora sve biti na bazi zakona! Razgovor Turudića i Kajganića bio je isključivo o ratnim zločinima… to je moja informacija! Vidio sam se sa Turudićem uoči mog dolaska ovdje. Prestao sam ga kontaktirati kada sam vidio da bi mogao imati problema zbog mene!”
Hadžifejzović: “Plašite li se politike, da oni dogovore to?”
Mamić: “Ne želim da razmišljam o tome! Moguće je, ali moram dalje živjeti! Neću da se predajem! Grozno je živjeti sa sudbinom da smo moj brat i ja prognani i otjerani od kuće! Da mi ponove suđenje, opet bih ostao da živim u BiH, a otišao bih na suđenje u Hrvatsku! Izmislili su sve! Prvo suđenje sam potcijenio! Targetirao sam četvericu sudaca koji su bili u mom procesu i sva četverica su završila u zatvoru! U Hrvatskoj su mediji pod potpunom kontrolom! Doveli su ih u ovisnost! Na državnom nivou sam navijao za HDZ, a na gradskom za Bandića! Međutim, nikad me niko nije nazvao iz te stranke! Meni su to uvjetno moji… još su me zatarabili! To mi je fascinantno! Ja sam im svojom energijom i kapacitetima toliko puta ruku pružio! HDZ nije imao lobistu i pomogača kakav sam bio ja! Bacili su me kao opušak! Nisu mi mogli osigurati pošteno suđenje, a kontrolišu sve nivoe vlasti!”
Hadžifejzović: „Vučić je nekoliko puta govorio o Vama kazavši da Vas cijeni. Ta njegova otvorenost i direktnost bila je šok.“
Mamić: „Ja bih Vučiću dao krvi!“
Hadžifejzović: „Zašto?“
Mamić: „Koji god funkcioner iz Hrvatske je došao kod njega na sastanak – prvo je pitao za mene! Masu puta je rekao da bi volio da takav čovjek bude u ‘Zvezdi’! Kako da je to ne cijenim?! Masu puta me je zaustavio u koloni da mi pruži ruku i kaže: ‘Svaka čast šta si uradio!’ Čuli smo se i telefonom! Rekao je da će me ugostiti u jednom restoranu u Srbiji u kojem sigurno nisam bio! I za Milanovića bih dao krvi, jer kad je god bila tema o meni – nije se odmicao, govorio je lijepo o meni! Čovjeku treba malo! To se ne zaboravlja!“
Hadžifejzović: „Biste li dali krvi i Plenkoviću?“
Mamić: „Dao bih svakome čovjeku! On je najsposobniji političar kroz historiju koji se pojavio na ovim prostorima! Hrvatska je od smeća došla do najvećeg ranga! Čovjek komunicira sa cijelim svijetom, šamara svjetske jezike, diplomata je! Na temu koja izaziva šizofreniju – on to svede na nulu smirenim tonom! On je pravi političar! On je Messi!“
Hadžifejzović: „Šta biste uradili da preuzmete neki klub u BiH?“
Mamić: „Napravio bih novi Dinamo! Za to bi mi trebalo minimalno pet godina! Ja taj posao znam! Kad sam osjetio da je neko pravi, onda bih rekao: ‘E taj projekt!’ Na tom projektu smo donijeli milijardu eura ‘Dinamu’! Braća Mamići su stvarali novi dohodak, a protjerani su iz Hrvatske! Najvažniji nogometni čovjek i djelatnik – zaslužan za uspjeh hrvatskog sporta sam ja! Osamsto miliona transfera je napravio moj sin, a oni sude mom sinu i mom bratu! Sad je prilika da se izvinim sinu i mom bratu. O mojim odlukama u ‘Dinamu’ – oni se ništa nisu pitali! Da sam htio da kradem, ne bih uvaljivao sina i brata! Iz pepela sam digao ‘Dinamo’ u evropske i svjetske nivoe! To nije fer, to nije normalno! Umjesto da me slave kao heroja, prave mi nebesku nepravdu! Vučić se pokazao prema meni, pružio mi je ruku kada su mi drugi okretali leđa!“
Hadžifejzović: „Kada ste došli u BiH, očekivalo se da imate neke pare, trošite ih uživate… Međutim, Vi ste ušli u ozbiljan biznis, solarne elektrane i opet problemi. Ima li tu štete ili ovdašnju političku namjeru da Vas se izbaci?“
Mamić: „Ja nemam jedan euro svoj vlastiti! To nije nikakva tajna! U svim istragama koje su bile – nije nađen nijedan euro! Nijedan moj račun nije blokiran!“
Hadžifejzović: „Gdje su?“
Mamić: „Nema ih jer ih nisam pokrao! Jedan prijatelj iz Hercegovine mi je posudio šest miliona eura! I platili smo štetu za suđenje! Prodali smo obiteljsku kuću i vratili novce! Ovdje sam razmišljao kako započeti život, nemam nijedan račun na svijetu… Sa mnom niko neće raditi jer je to reputacijski rizik. Došao sam u jedan grad u BiH kod jednog vlasnika banke i rekao da sam reputacijski rizik, on je rekao: ‘Jebe se meni za reputacijski rizik! Ti si meni privilegija’ i dao je 22 miliona maraka kredita mojoj kćerki! Zaljubljen sam u BiH i u ljude u BiH! To je najljepše mjesto na svijetu za živjeti! Moram istaknuti, kao patriota, jednu stvar, a to je da mi je žao koliko je BiH pravno nesigurna! Bolno mi je to! Ja sam se isplakao kao kišna godina kad se desila tragedija u Jablanici i Konjicu! Rekao sam kćeri: ‘Pošalji odmah pedeset hiljada eura uime naše porodice!’ Ponosan sam i na Hrvatsku što su odmah poslali novac! Šta mi imamo… pruga još nije gotova! Znate koja je to šteta za gospodarstvo! Sistem ne funkcioniše! Žao mi je! Kad ste čuli da neko govori o gospodarskim projektima, a to bi glavna tema trebala biti od jutra do sutra!“
Hadžifejzović: „Dobili smo grupu H, imamo li šanse tu?“
Mamić: „Kako da ne! Ne vidim nikoga ko bi mogao biti problematičan za BiH! Žao mi je jer BiH ima ozbiljne potencijale! ‘Sarajevo’, ‘Željo’, ‘Zrinjski’, ‘Čelik'… pa to su bile ozbiljne lige! Tu je bilo nemogućih igrača! ‘Dinamo’ je napravio lovu na dinaridima! BiH je čitava ruralna… samo te glad tjera na uspjeh! Da sam ja vlasnik BiH, za osam godina je u sredini svih država EU!“
Hadžifejzović: „Kako?“
Mamić: „Vrlo lijepo! Što sam napravio s ‘Dinamom’ – to bi i sa BiH! Država je firma! Mi smo u 21. stoljeću, a još živimo u Prvom svjetskom ratu! Svijet ide naprijed, a mi smo u kamenom dobu! Zabranio bih bavljenje politikom bilo kome iznad četrdeset godina starosti! Mi smo sjebana generacija, a ne dopuštamo mladosti da prođe! Kod nas je trgovina da li si Bošnjak, Srbin ili Hrvat i plašimo narod da bismo imali smisao! Imamo djecu koja su moderna i puna potencijala! Više bi koristi bilo od te njihove energije i neznanja nego od našeg iskustva jer smo pokvareni! Ko je imao bilo kakve veze sa Jugoslavijom – ne bih mu dao blizu politike! Onaj ko je izmislio da se ukinu registarske tablice ko iz koje regije BiH dolazi, treba mu dati Nobelovu nagradu! Želim da susjed susjedu bude brat i prijatelj. Ne daj Bože da budemo vuk! Ljubav je Bog, ljubav je Allah, ljubav je sve! …da imamo jedinstvo kakvo smo imali kad su se održale Olimpijske igre, pa je danas BiH prepoznata i na toj karti!“