Uvođenje eVropskog mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama – CBAM (Carbon Border Adjustment Mechanism), izazvalo je zabrinutost u ključnim izvozno orijentiranim sektorima u BiH poput energije, cementa, čelika i aluminija. Struka upozorava da su potrebne hitne reforme kako bi privreda ostala konkurentna na tržištu Evropske unije, piše Bljesak.info.
Prema riječima profesora Mirze Kušljagića, CBAM će imati direktne posljedice na domaću industriju.
“CBAM je mehanizam koji je uveden kako bi zaštitio proizvođače unutar Evropske unije koji već plaćaju visoke naknade za emisije CO₂ ili će ih uskoro početi plaćati”, pojašnjava Kušljagić, naglašavajući da je cilj mehanizma i poticanje dekarbonizacije u zemljama izvan EU.
Dvostruki udar: energija i industrija
Najviše neizvjesnosti trenutno prati elektroenergetski sektor. Evropska komisija izrađuje dodatnu studiju o tome kako će se CBAM primjenjivati na izvoz električne energije iz trećih zemalja, uključujući i BiH.
“Trenutno je u toku dodatna studija Evropske komisije koja ima za cilj procijeniti konkretne učinke CBAM-a na elektroenergetski sektor, a posebno na Elektroprivredu. Ovdje postoji određena nejasnoća koja će imati značajan utjecaj na primjenu CBAM-a. Naime, HZHB ne posjeduje termoelektrane na ugljen, već uglavnom izvozi energiju iz obnovljivih izvora, što čini situaciju složenijom.”
Termoelektrane na ugalj, poput TE Stanari, suočene su s ozbiljnim izazovima jer će od 1. januara 2026. godine početi obavezno plaćanje CBAM certifikata, a cijene emisijskih jedinica CO₂ trenutno iznose između šezdeset i osamdeset eura po toni.
Industrijski sektor pod pritiskom
Osim energije, pod nadzorom CBAM-a su i industrije cementa, željeza i aluminija. Profesor Kušljagić ističe da će “harmonizacija tih sektora biti kompleksnija od elektroenergetskog sektora”, a više će se znati nakon revizije CBAM regulative najavljene za juni 2025.
Regulative koje definiraju sistem
CBAM je uveden kroz Uredbu (EU) 2023/956, s prijelaznim razdobljem od 2023. do 2025. kada je obavezna samo prijava emisija. Od 2026. godine, CBAM postaje obavezni finansijski instrument, koji zahtijeva kupovinu certifikata.
Pored CBAM-a, važna je i Direktiva o EU ETS (trgovanje emisijama) – Direktiva 2003/87/EZ, koja određuje pravila o emisijskim kvotama unutar EU.
Prilike u solarnom potencijalu, ali i prepreke
CBAM može poslužiti kao pokretač za prelazak na obnovljive izvore energije, ali domaća regulativa ostaje ograničavajući faktor.
“Tri su vrste solara – veliki komercijalni, industrijski za vlastitu potrošnju i oni koje postavljaju građani. Najveći problem je što zakonska regulativa još uvijek ne omogućava širu primjenu, posebno za građane i lokalne zajednice”, upozorava Kušljagić.
Dodaje da firme koje već koriste solare imaju komparativnu prednost jer mogu dokumentovati manji ugljični otisak.
Izostanak strategije kao sistemski problem
“Mi u BiH obično radujemo kada izazov postane veliki problem, a za iskoristiti ovu priliku potrebni su politički i društveni konsenzus – čega nemamo”, poručuje profesor Kušljagić.
BiH raspolaže prirodnim resursima za energiju iz sunca, vjetra i vode, no manjak strategije i zastarjeli zakoni koče dekarbonizaciju. Trenutno je instalirano oko 600–700 MW solarne energije, dok je cilj 1200 MW do 2030. godine.