Prije više od pola milenija, neko je uložio ogroman napor kako bi izdubio na hiljade rupa duž planinskog grebena u podnožju Anda.
Ko je i zašto napravio neobičnu strukturu poznatu kao Monte Sierpe, pitanje je koje zbunjuje naučnike još od 1933. godine, kada je National Geographic objavio prve zračne snimke ovog zagonetnog nalazišta.
Sada, čini se da arheolozi napokon imaju odgovor, piše ScienceAlert.
Istraživački tim koji predvodi arheolog Jacob Bongers sa Univerziteta u Sydneyu otkrio je da je ovo mjesto najvjerovatnije isprva služilo kao tržnica, a kasnije preraslo u složeni računovodstveni sistem.
“Zašto bi drevni narodi napravili više od 5.000 rupa u podnožju južnog Perua? Jesu li to bili vrtovi, spremnici za vodu ili nešto treće?”, pita se Bongers. “Iako još nemamo sve odgovore, novi podaci pružaju važne tragove i podržavaju teorije o načinu korištenja ovog nalazišta.”
Misteriozna struktura duga 1,5 kilometar
Monte Sierpe je pravo čudo drevnog inženjeringa. Pojas od oko 5.200 rupa proteže se na čak 1,5 kilometar, a udubljenja su pažljivo oblikovana i na nekim mjestima ojačana kamenjem. Takav pothvat zahtijevao je precizno planiranje i brojne radnike, što je tokom decenija potaknulo razne teorije — od ideje da se radi o vrtovima, do pretpostavki da su rupe služile za sakupljanje vode iz magle.
Tragovi stariji od Inka
Bongersov tim se nadovezao na ranije pretpostavke da su Inke možda koristile nalazište za prikupljanje poreza. Proveli su detaljna terenska istraživanja, mapirali cijelo područje dronovima i analizirali uzorke sedimenata kako bi utvrdili čemu su rupe služile i iz kojeg perioda potječu.
Iako se dugo vjerovalo da su rupe djelo Inka, novi dokazi pokazuju da su starije. Prije dolaska Inka, to područje je stoljećima naseljavala kultura Chincha.
Datiranje ugljena pronađenog u jednoj jami pokazalo je da potječe iz perioda između 1320. i 1405. godine, što znači da su rupe nastale prije dolaska Inka. Ovu teoriju potvrđuju i fragmenti keramike iz istog vremena.
Drevna tržnica i “računovodstvo” u kamenu
Najznačajniji trag otkriven je u samom sadržaju rupa. Analize su pokazale prisustvo škroba i peludi kukuruza, kvinoje, pšenice, ječma, tikvi, kao i biljaka poput rogoza i vrbe, koje su se koristile za izradu korpi. To sugerira da su se u rupama, vjerovatno u korpama, čuvale jestive biljke i roba za transport.
“Vrlo je moguće da je ovo bila drevna tržnica, nešto poput buvljaka”, objašnjava Bongers.
“Znamo da je u pretkolumbovskom periodu ovdje živjelo oko 100.000 ljudi. Trgovci, poljoprivrednici, ribari – svi su se mogli okupljati na ovom mjestu i razmjenjivati robu poput kukuruza i pamuka.”
No, zračne snimke su otkrile i nešto još intrigantnije – oblik i raspored rupa podsjećaju na khipu, drevni sistem čvorova koji su Inke koristile za vođenje evidencije i računanje. To upućuje na mogućnost da su Inke kasnije prenamijenile nalazište i koristile ga kao porezni registar.
“Ove rupe možemo posmatrati kao vrstu društvene tehnologije koja je ujedinila ljude”, kaže Bongers. “Kasnije su, pod Carstvom Inka, mogle postati dio velikog računovodstvenog sistema.”
Sljedeći korak istraživanja
Arheolozi planiraju novu fazu istraživanja, koja uključuje prikupljanje dodatnih uzoraka, datiranje više rupa i proučavanje lokalnih khipua kako bi potvrdili ove nalaze.
Njihovi rezultati objavljeni su u uglednom časopisu Antiquity, a Bongers ističe da su “tek na početku razumijevanja ovog jedinstvenog spomenika koji otkriva kako su drevne civilizacije povezivale ekonomiju, društvo i prostor.”