Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini, potaknutoj ruskom agresijom na ovu zemlju.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
Dana 4. decembra 2025. godine, zamjenik predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti Rusije, Dmitrij Medvedev, zaprijetio je Briselu na svom Telegram kanalu da povrat ruske imovine, ako se ona obezbijedi Ukrajini, neće biti putem sudova, već kroz „stvarne reparacije u naturi“.
„Ako Evropska unija, koja je poludjela, ipak pokuša ukrasti rusku imovinu blokiranu u Belgiji izdavanjem takozvanog kredita za reparacije, takve akcije u okviru međunarodnog prava mogu se kvalifikovati kao posebna vrsta casus belli sa svim posljedicama koje slijede za Brisel i pojedinačne zemlje EU, a onda se povrat tih sredstava možda više neće odvijati putem sudova, već kroz stvarne reparacije koje će poraženi neprijatelji Rusije platiti u naturi“, napisao je Medvedev.
Naravno, takve akcije EU ne mogu se kvalifikovati kao izgovor za rat, ali Medvedev je očigledno pomiješao međunarodno pravo sa sistemom koncepata gangsterskog Sankt Peterburga iz prve polovine devedesetih godina prošlog vijeka, gdje je aktivno djelovao uz Putina.
Nakon početka potpune ruske invazije na Ukrajinu, EU je zamrznula preko dvjesta milijardi eura ruskih državnih i privatnih sredstava pohranjenih u Evropi. Najveći obim imovine koncentrisan je u Belgiji. EU smatra korištenje zamrznute ruske imovine jednim od ključnih mehanizama za finansiranje Ukrajine, posebno u obliku takozvanog reparacijskog kredita. Istovremeno, ovo pitanje je kontroverzno među članicama EU zbog pravnih rizika i potrebe za balansiranjem između jednoglasnosti i hitne podrške Kijevu.
Glavni protivnik davanja reparacijskog kredita Ukrajini na račun ruske imovine je Belgija. Belgija zahtijeva veće garancije od zemalja EU u vezi s kreditom od 140 milijardi eura, strahujući od komplikacija ako se kredit ne realizuje ili ako Moskva preduzme mjere protiv Belgije. Zbog toga se predstavnici EU i Belgijske vlade još uvijek ne mogu dogovoriti.
Kremlj želi zastrašiti Brisel i sabotirati mehanizam pomoći Ukrajini
Pitanje zamrznute ruske imovine i njene moguće upotrebe za podršku Ukrajini jedno je od najbolnijih za Kremlj. Ta sredstva u Moskvi se doživljavaju kao sopstveni resurs i simbol suvereniteta, pa svaka zapadna inicijativa za njihovu preraspodjelu izaziva oštre reakcije.
Istovremeno, pokušaj transfera ruske imovine Ukrajini u obliku reparacijskog kredita pokazuje želju međunarodne zajednice da pronađe efikasne mehanizme kompenzacije za ratnu štetu.
Medvedeve prijetnje ratom predstavljaju oblik psihološkog i političkog pritiska na EU. Takve izjave imaju za cilj posijati strah od eskalacije i natjerati Brisel i druge prijestolnice da oklijevaju u korištenju zamrznute imovine. Kremlj redovno koristi retoriku casus belli kako bi stvarao atmosferu neizvjesnosti i potkopao jedinstvo zapadnih partnera.
Medvedev je izjavu objavio upravo u trenutku kada se vode teški pregovori o reparacijskom kreditu za Ukrajinu. Kremlj pokušava iskoristiti nesuglasice unutar EU, povećavajući strahove od pravnih i političkih posljedica. Cilj je usporiti formiranje dugoročnog mehanizma finansiranja Ukrajine, jer bi stabilan sistem korištenja zamrznute imovine Zapada obezbijedio Kijevu dugoročnu finansijsku sigurnost.
Rusija i Sjeverna Koreja produbljuju strateški savez protiv SAD-a
04.12.2025. web stranica NKnews objavila je analizu pregovora između Ruske Federacije i DNRK u Moskvi, koji se održavaju kao redovna sjednica međuvladine komisije o ekonomskoj saradnji. Sastancima prisustvuju ključni ruski zvaničnici zaduženi za prirodne resurse i energiju, a pregovori otvaraju put proširenoj saradnji.
Rusiji se omogućava pristup prirodnim resursima Sjeverne Koreje, dok Pjongjang dobija pristup ruskoj tehnologiji, energetskim zalihama i logističkim rutama. Ovaj okvir saradnje jača i ekonomsku i stratešku vezu između Moskve i Pjongjanga.
Za Sjedinjene Američke Države i njihove saveznike u Istočnoj Aziji to predstavlja alarm, jer omogućava DNRK jačanje raketnog i nuklearnog potencijala i otvara prostor za nastanak novog strateškog bloka Rusija – Sjeverna Koreja. Taj savez može postati „most između Evrope i Azije“ za zaobilaženje sankcija, trgovinu, oružje i širenje utjecaja.
Ako saradnja postane sistemska, zapadne sankcije prema DNRK i Rusiji izgubit će efikasnost, a američka strategija odvraćanja bit će ozbiljno narušena.
Rusija koristi DNRK kao produženu ruku na frontu i u Aziji
Nakon potpune invazije Ruske Federacije na Ukrajinu, DNRK je postala ključni dobavljač municije, raketa i vojnog osoblja Moskvi. U periodu 2024–2025., Sjeverna Koreja je isporučila velike količine artiljerijskih projektila, posebno granata velikog kalibra, koje su Rusiji omogućile održavanje intenzivne artiljerijske vatre.
Sjevernokorejske trupe bile su uključene u operacije protiv ukrajinskih odbrambenih snaga u Kurskoj oblasti, dok trenutno pokrivaju područja blizu granice i grade utvrđenja. Zauzvrat, Rusija obezbjeđuje gorivo, pomoć u modernizaciji energetskih objekata i vojnu tehnologiju, uprkos međunarodnim sankcijama.
U azijsko-pacifičkoj regiji, DNRK se smatra najvećom sigurnosnom prijetnjom… njeni raketni testovi i agresivna doktrina izazivaju zabrinutost u Japanu, Južnoj Koreji i SAD-u. Podrška Rusije dodatno smanjuje spremnost Pjongjanga na pregovore o denuklearizaciji, što direktno potkopava američku sigurnosnu politiku u regionu.
Ruska baza u Sudanu: Udar na američku dominaciju Crvenim morem?
3. decembra 2025., Asharq Al-Awsat izvijestio je da ruska vojna baza u Port Sudanu postaje direktna prijetnja Sjedinjenim Državama, jer učvršćuje poziciju Moskve na Crvenom moru – strateškoj tački koja omogućava kontrolu pristupa Sueskom kanalu i ključnom dijelu globalne trgovine.
Stalno prisustvo ruskih brodova, uključujući one s nuklearnim naoružanjem, dovodi Washington u položaj u kojem gubi operativnu prednost u strateškom koridoru između Afrike i Bliskog istoka.
Ruska infrastruktura u Sudanu omogućava Kremlju da utiče na morske rute, zaobiđe sankcije, pritisne regionalne aktere i ometa američke interese bez potrebe za direktnom eskalacijom.
Za SAD to znači pojavu novog igrača koji ne samo da posmatra i bilježi aktivnosti američkih i savezničkih flota, nego može i aktivno ometati njihovo djelovanje.
Finansijska dimenzija sporazuma otvara Moskvi pristup resursima, posebno zlatu, koje pod sankcijama postaje alternativni način obnavljanja ruskih rezervi. Ruska baza u Sudanu tako predstavlja dodatni izazov Washingtonu, mijenjajući ponašanje regionalnih aktera i smanjujući prostor američke strategije u Crvenom moru.