Miroslav Blažević je preminuo na današnji dan 2023. godine nakon duge borbe s rakom. Iako su često kružile šale o tome kako krije godine, prema službenim podacima rođen je 10. februara 1935. godine u Travniku, kao šesto dijete u porodice majke Kate i oca Mate.
Nadimak Ćiro dobio je još kao dječačić, ali majka se grozila zbog tog imena i tražila je da ga tako ne zovu jer je posprdan. Naime, na jednoj je dječjoj predstavi glavni lik bio lutak Ćiro, koji je govorio baš kao mali Miroslav, kao da ima govornu manu. Ona ga je zvala Braco jer je njegovu sestru Jozefinu zvala Seka.
Na terenu su ga prepoznali Travničani i počeli skandirati “Ćiro, Ćiro”, bilo je gotovo. Dječački nadimak se primio i pratio ga kroz cijeli život i karijeru.
Pa iako mu je život obilježio nogomet, Blažević je u mladosti bio jako dobar skijaš i postao “prvi Bosanac koji je pobijedio Slovence u skijanju”, kako se prisjetio nekoliko sedmica prije smrti objavivši na Facebooku fotografiju iz 1952. s takmičenja na kojem je kao predstavnik juniorske selekcije Travnika osvojio prvo mjesto u skijaškom trčanju na 10 kilometara.
Dvije godine kasnije trebao je ići na skijaško prvenstvo u Mrkopalj, ali je prethodno svratio do Zagreba kako bi posjetio sestre, a tamo je naletio na bivšeg trenera iz Travnika, koji ga je pozvao da dođe u Dinamo. Blažević je prihvatio poziv, ostavio se skijanja, ali prije odlaska u Dinamo morao je odslužiti vojsku, baš kad je vojni rok produžen na 24 mjeseca, što znači da je izgubio dvije godine.
Nakon što je izašao iz vojske, umjesto u Dinamo, otišao je u Rijeku, gdje je upoznao suprugu Zdenku i dobio kćer Barbaru, ali zbog problematičnog koljena karijera mu nije dugo potrajala. Nakon odlaska iz Rijeke, proveo je tri godine u Švicarskoj, u Sionu i Moutieru, da bi 1966., s 31 godinom okončao igračku karijeru.
Prvi trenerski posao dobio je dvije godine poslije, također u Švicarskoj, u Veveyu, a 1976. je na dvije utakmice kao privremeni selektor vodio švicarsku reprezentaciju.
U Rijeku se vratio kao trener 1979., a godinu kasnije u Dinamo, gdje ga je titula 1982. uvela u legendu. Kasnije je s Hrvatskom 1998. godine osvojio svjetsku bronzu.
Podsjetimo, bio je i selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine, te vjerovatno napravio temelje za ono što će se poslije desiti sa Safetom Sušićem i odlaskom na Svjetsko prvenstvo.