Dolina smrti najveći je nacionalni park u kontinentalnom dijelu Sjedinjenih Američkih Država (SAD), ali i najtopliji, najsušniji i najniži među nacionalnim parkovima u ovoj zemlji.
Prostire se duž granice Kalifornije i Nevade, istočno od planinskog lanca Sierra Nevada. U granice parka ulaze sama Dolina smrti, sjeverni dio Panamint doline, južni dio Eureka doline i veći dio Saline doline.
Park se nalazi u prijelaznoj zoni između sušnih pustinja Velikog basena i pustinje Mojave te štiti sjeverozapadni dio Mojave i njene raznolike predjele – od slanih ravnica i pješčanih dina do erodiranih kanjona, dolina i planinskih lanaca.
U prethodnim danima ovo inače sušno područje iznenadilo je neobičnim prizorom. Kako se može vidjeti na fotografijama koje je na svom Instagram nalogu objavio AccuWeather, poznati svjetski meteorološki servis, divlje cvijeće u različitim bojama prekrilo je pustinjski pejzaž.
Riječ je o rijetkom prirodnom fenomenu poznatom kao supercvjetanje, koji se u Dolini smrti događa otprilike jednom u deceniji i pretvara inače smeđi pustinjski pejzaž u zlatni tepih.
Divlje cvijeće cvjeta u južnoj Kaliforniji i Nevadi u različito doba godine, ali u pojedinim godinama cvjetanje je toliko intenzivno da se može vidjeti čak i iz svemira.
Ipak, izuzetno je rijetko da Nacionalni park Dolina smrti, poznat kao najtoplije mjesto na Zemlji, bude preplavljen bojama.
“Predio koji ljudi ponekad smatraju pustim ili bez života sada je prava paleta boja”, rekao je čuvar parka Matthew Lamar.
Prema njegovim riječima, stalne padavine i nešto više temperature tokom posljednjih šest mjeseci omogućile su da ovogodišnje cvjetanje bude jedno od najintenzivnijih u historiji parka.
Podaci Nacionalne službe parkova pokazuju da je Dolina smrti od oktobra primila gotovo cijelu godišnju količinu padavina. Sa oko 43 centimetra kiše i najvlažnijim novembrom ikada zabilježenim, uslovi su omogućili da dugo uspavana sjemena, zakopana u zemljištu, počnu klijati.
Pustinjski zlatni cvijet
Velike površine doline sada prekrivaju pustinjski suncokreti, poznati i kao pustinjski zlatni cvjetovi. Uz njih rastu i ljubičasta facelija, žuti jagorčevi te ružičasti pustinjski cvjetovi.
Ekolozi ističu da ovaj fenomen pobija čestu zabludu da u pustinjama nema života.
“Čak i u godinama kada nema ovako intenzivnog cvjetanja, Dolina smrti je puna života. Biljke i životinje razvile su nevjerovatne strategije preživljavanja u ekstremnim uslovima”, rekla je Loralee Larios, ekologinja biljaka sa Univerziteta Kalifornije u Riversajdu.
Ekologinja Tiffany Pereira iz Instituta za istraživanje pustinja dodaje da su mnoge pustinjske biljke prilagođene da decenijama prežive bez vode, čekajući idealne uslove da njihovo sjeme proklija.
“Očekuje se da će cvjetanje na nižim nadmorskim visinama trajati do kraja marta, zavisno od vremenskih uslova. Na većim nadmorskim visinama cvijeće će cvjetati od aprila do juna”, navela je Pereira.
Ona je apelovala na posjetioce da se pridržavaju pravila parka.
“Svaki ubrani cvijet znači manje sjemena za buduće generacije. Molimo posjetioce da ostanu na označenim stazama i ne beru cvijeće”, poručila je.
Najimpresivnije cvjetanje od 2016.
Prema procjenama stručnjaka, riječ je o jednom od najimpresivnijih cvjetanja još od 2016. godine. Nacionalna služba parkova je 22. februara ovu sezonu službeno proglasila godinom iznadprosječnog cvjetanja.
Umjesto uobičajenog oskudnog zelenila, sada su vidljivi široki pojasevi vegetacije koji potpuno mijenjaju izgled pustinje.
Cvjetanje ipak nije jednako u cijelom parku – na nekim mjestima formiraju se gotovo neprekinute trake boja, dok su na drugim cvjetovi rasuti u manjim grupama.