Hadžifejzović: „Prvi i jedini kardinal BiH, vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić, uživo.
Sudbina. Rođen u blizini katoličkog trapističkog samostana ‘Marija Zvijezda’ pokraj Banje Luke prije osamdeset godina. U tom oduzetom samostanu završio je i osnovnu školu. Sudbina – cijeli život pored Crkve, u Crkvi, sa Crkvom.
Papa Ivan Pavao II imenovao ga je vrhbosanskim nadbiskupom 1990. godine. Cijeli rat u Sarajevu nije htio otići. Rat je strašno razorio biskupiju. Do rata – 600.000 vjernika, nakon rata – samo 180.000.
Malo se zna – u ratu i nakon rata otvarao je škole: katoličke školske centre u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Travniku, Žepču, Konjicu.
Katolički bogoslovni fakultet – punopravni član Univerziteta u Sarajevu. Ponovo pokrenuo ‘Caritas’ i ‘Katolički tjednik’. Osnovao Centar za mlade, svećenički dom, Nadbiskupsku rezidenciju…
U konklavama, u Vatikanu, birao trojicu papa: Ivana Pavla Drugog, Benedikta Šesnaestog i Franju. 1. marta 1992. godine bila je nedjelja. Dan referenduma je historija. Nadbiskup je poručio vjernicima da glasaju za nezavisnost svoje domovine. Historijska ličnost.”
Puljić: „Važan mi je opstanak, kao i jednakopravnost. Herceg-Bosna je ukinuta, ali Hrvati nisu – oni su ostali! BiH je i muslimanska i hrvatska i srpska! Schmidt se nikada nije pojavio ni kod mene ni kod mog nasljednika. Kod reisa je dolazio više puta, vladika ga nije primio, a meni nije došao. U BiH je devedeset posto religioznih ljudi, a mnogo kriminala! Mene nisu birali Hrvati, nego papa. Država za mene ništa nije učinila – nemam ni penziju. Živim u domu koji plaća biskupija. Zdravstveno osiguranje mi nije riješeno, ali se ne žalim. Koliko Bošnjaka ima hrvatske putovnice? Hrvatska je mnogo učinila za BiH u ratu! Situacija u BiH je zatrovana – treba vratiti dostojanstvo svakom narodu! Sada žele da mojim riječima potvrde ono što oni misle. Moji su protjerani; kuća mi je srušena – napravili smo brvnaru, pet sestara i dvojica braće! Sačuvao sam očevinu, ali crkvenu imovinu nisam uspio vratiti. Nismo se borili za život – politika nas je okupirala! Jedan čovjek u domu umro je od tuge jer su ga djeca napustila! Ne mogu govoriti istinu, a ne mogu ni lagati – zato ne pišem memoare.“
CIJELO GOSTOVANJE POGLEDAJTE U VIDEOPRILOGU.