Odluka da između Njemačke i Bosne i Hercegovine izabere dres Zmajeva za Ermedina Demirovića bila je prelomni trenutak u karijeri, praćen pritiscima u klubu, ali i turbulentnim fazama unutar samog nacionalnog tima. Gostujući u HSTRY podkastu, dvadesetosmogodišnji napadač, koji je za seniorsku selekciju BiH upisao 41 nastup i postigao četiri pogotka, otvoreno je progovorio o svom reprezentativnom putu, odrastanju u Hamburgu i potpunom zaokretu koji je donio dolazak Sergeja Barbareza.
Sve je počelo u omladinskim danima kada se Demirović, tada sedamnaestogodišnjak i član akademije u Leipzigu, našao na raskrsnici između dvije države.
“Dobio sam poziv za U-18 reprezentaciju Njemačke, a istovremeno sam dobio poziv i U-19 selekcije iz Bosne i Hercegovine. Tada mi je trener u Lajpcigu rekao: ‘Ako se odlučiš da igraš za Bosnu, to znači da si protiv Njemačke’. Ja sam tad imao 17 godina, samo sam želio igrati i odlučio sam se za BiH. Onda je došao poziv”, prisjetio se Demirović svojih početaka.
Nakon prolaska kroz sve omladinske selekcije, uslijedio je prelazak u seniorski tim, gdje se bh. napadač suočio sa surovom realnošću i lošom atmosferom koja je godinama vladala oko reprezentacije.
“Nakon toga sam igrao za sve omladinske selekcije. Na tom putu sam vidio sve. Za mene je Bosna i Hercegovina uvijek bila prioritet, ali je bilo različitih faza. Bilo je momenata kad tu nije bilo zabave. Došli ste tamo, sretni ste jer ste dobili poziv u reprezentaciju, a tamo je bilo sve negativno. Bilo je faza, jedno dvije-tri godine, kada sam u sebi bukvalno molio Boga: ‘Molim vas, nemojte me zvati’. Toliko je sve bilo negativno, vladao je nemir, stalno neka sra**a oko ekipe.Ja nisam negativna osoba, ja sam pozitivac, ali se došlo do tačke kad sam sebi rekao da tu nema ništa pozitivno. Moralo se dosta toga promijeniti”, iskreno je opisao teške trenutke.
Ipak, situacija u taboru Zmajeva drastično se promijenila u posljednje vrijeme. Dolazak nove garniture na čelu sa legendarnim kapitenom vratio je kult reprezentacije i donio prijeko potrebnu pozitivnu energiju u svlačionicu.
“Onda je došao Barbarez i sve je okrenuo naglavačke. Donio je sa sobom auru… Kao dječaka me nosio u rukama, sad mi je trener. Nije on samo takav, već cijeli tim oko njega”, zaključio je Demirović.