U noći između 2. i 3. jula te u noći između 6. i 7. jula Ruska Federacija izvela je dva masovna kombinovana udara na teritoriju Ukrajine upotrebom udarnih bespilotnih letjelica i raketa zračnog i kopnenog baziranja. Glavni cilj oba napada bili su Kijev i Kijevska oblast.
Bivši ambasador Ukrajine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj Oleksandr Levchenko za FACE analizira najnoviju eskalaciju ruskih napada, upozoravajući da Moskva nastavlja strategiju iscrpljivanja Ukrajine kroz masovni raketni teror nad civilnim stanovništvom, uz istovremeno korištenje političkog pritiska na Zapad.
Tokom napada 2. jula Rusija je upotrijebila ukupno 570 sredstava zračnog napada različitih tipova, uključujući četiri hipersonične protivbrodske rakete 3M22 „Cirkon“, 24 balističke rakete „Iskander-M“/S-400, 34 krstareće rakete H-101, osam krstarećih raketa „Kalibr“, četiri vođene zrakoplovne rakete H-59/69 i 496 udarnih bespilotnih letjelica različitih tipova. Ukrajinske snage protivzračne odbrane oborile su 476 bespilotnih letjelica, 40 krstarećih raketa i sve četiri vođene zrakoplovne rakete. Istovremeno, od ukupno 28 balističkih raketa presretnute su samo četiri.
Tokom drugog masovnog napada, u noći 6. jula, Rusija je upotrijebila 419 sredstava zračnog napada, od čega je 68 bilo raketa, a 351 udarna bespilotna letjelica različitih tipova. Konkretno, korišteno je šest hipersoničnih protivbrodskih raketa 3M22 „Cirkon“, 23 balističke rakete „Iskander-M“, 33 krstareće rakete H-101 i šest krstarećih raketa „Kalibr“. Ukrajinska protivzračna odbrana uništila je 326 bespilotnih letjelica i 37 krstarećih raketa, međutim nijedna od 29 balističkih raketa nije presretnuta.
Levchenko ističe da ovakvi rezultati mogu ukazivati na kritičan nedostatak ili čak potpuno iscrpljivanje zaliha presretačkih raketa za sisteme Patriot ili druge sisteme sposobne za efikasno djelovanje protiv balističkih ciljeva. Istovremeno naglašava da ukrajinska protivzračna odbrana i dalje veoma uspješno obara ruske bespilotne letjelice i krstareće rakete zahvaljujući dobro razvijenom višeslojnom sistemu odbrane, obučenosti posada i raspoloživim zalihama odgovarajuće municije.
Glavni udar tokom oba napada bio je usmjeren na Kijev i Kijevsku oblast. U glavnom gradu oštećenja su zabilježena na više od 50 lokacija, uglavnom u stambenim četvrtima i na objektima civilne infrastrukture. U prvom napadu poginula je 31 osoba, dok je više od 90 ljudi ranjeno. Zabilježeni su direktni pogoci u nekoliko višespratnih stambenih zgrada, oštećeni su stanica hitne medicinske pomoći, medicinska ustanova i 25 privatnih kuća. Tokom drugog napada također su zabilježeni direktni pogoci u višespratne stambene zgrade i objekte industrijske infrastrukture. Zvanično je potvrđena smrt 19 osoba u Kijevu i još 11 u Kijevskoj oblasti, dok je najmanje 60 ljudi zadobilo povrede različitog stepena težine.
Levchenko naglašava da masovni napadi na civilnu infrastrukturu potvrđuju dugoročnu strategiju Kremlja usmjerenu na vođenje rata iscrpljivanja protiv Ukrajine. Prema njegovim riječima, postupci Rusije u potpunosti negiraju izjave o spremnosti na diplomatsko rješenje sukoba i pokazuju da Moskva i dalje računa isključivo na vojnu eskalaciju.
On upozorava da napadi na gusto naseljena stambena područja, zdravstvene ustanove i objekte kritične infrastrukture nose sva obilježja namjernih udara na civilno stanovništvo. Takvi postupci predstavljaju direktno kršenje međunarodnog humanitarnog prava, posebno odredbi Ženevskih konvencija o zaštiti civila u ratu, te mogu biti kvalifikovani kao ratni zločini.
Levchenko smatra da ograničeni rezultati ruskih snaga na bojnom polju i izostanak značajnijih teritorijalnih dobitaka prisiljavaju vojno-političko rukovodstvo Ruske Federacije da sve intenzivnije koristi masovne raketne i dronovske napade na ukrajinsku pozadinu kao instrument strateškog pritiska. Cilj takvih udara, kako navodi, jeste nanošenje maksimalne štete civilnoj infrastrukturi, pojačavanje psihološkog pritiska na stanovništvo i pokušaj prisiljavanja Ukrajine da prihvati političke uslove Moskve.
Posebnu pažnju, ističe Levchenko, privlače rezultati odbijanja napada 6. jula, kada nije presretnuta nijedna balistička raketa. To, prema njegovoj ocjeni, ukazuje na ozbiljan nedostatak ili iscrpljivanje zaliha presretačkih raketa za sisteme Patriot i SAMP/T, što Rusija nastoji iskoristiti intenziviranjem upotrebe balističkog naoružanja protiv ukrajinskih gradova.
Analizirajući tajming napada, Levchenko ocjenjuje da izvođenje masovnih udara uoči samita NATO-a ima jasnu političku dimenziju. Kremlj, smatra on, koristi raketni teror kao instrument psihološkog i političkog pritiska na zapadne države, nastojeći utjecati na odluke o daljnjoj vojnoj pomoći Ukrajini.
Zbog toga upozorava da odgovor saveznika mora uključivati dugoročno jačanje vojne podrške Kijevu kroz dodatne isporuke sistema Patriot, SAMP/T i drugih savremenih sistema protivzračne i protivraketne odbrane, kao i stabilne isporuke presretačkih raketa.
Levchenko naglašava i da efikasna zaštita ukrajinskih gradova zahtijeva proširenje sposobnosti Ukrajine za gađanje ruske vojne infrastrukture duboko unutar teritorije Rusije. Prema njegovim riječima, gađanje vojnih aerodroma, skladišta municije, logističkih centara i lansirnih položaja predstavljalo bi znatno efikasniji način smanjenja intenziteta ruskih raketnih napada nego isključivo njihovo presretanje iznad ukrajinskih gradova.
Na kraju upozorava da je tokom gotovo četiri i po godine rata Ukrajina dobila oko 600 presretačkih raketa za sisteme Patriot i SAMP/T, dok su Sjedinjene Američke Države tokom samo četiri i po sedmice sukoba u Perzijskom zalivu potrošile oko 700 raketa iste klase. Moskva je, smatra Levchenko, iskoristila saznanja o ograničenim zalihama i intenzivirala upotrebu balističkih raketa za terorisanje civilnog stanovništva.
Zaključuje da upravo samit NATO-a održan 7. i 8. jula treba ponuditi odgovor na ove izazove, upozoravajući da bi svaki neodlučan ili kompromisan ishod Moskva mogla protumačiti kao signal za daljnju eskalaciju rata protiv Ukrajine.