Propao je i posljednji pokušaj prodaje Koksare Lukavac u cjelini kao pravnog lica, nakon što na javni poziv, koji je bio otvoren do 7. jula, nije pristigla nijedna prijava niti je uplaćen depozit za učešće u postupku prodaje.
Time je okončan pokušaj da se Koksara proda kao jedinstvena cjelina, a u narednom periodu očekuje se prodaja imovine kroz pojedinačne proizvodne cjeline.
Istovremeno, bivši radnici Koksare okupili su se ispred fabrike i započeli štrajk, poručujući da neće odustati dok njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni.
Jedan od njih, dugogodišnji radnik Nurdin Đuzić, koji je u Koksari proveo gotovo 40 godina, kaže da su radnici iscrpili sve mogućnosti i da više ne žele čekati.
„Od početka, od otkaza koje smo dobili 11. novembra, tražimo samo da se radnicima ispoštuje ono što im po zakonu pripada. Razgovarali smo i čekali mjesecima, ali radnici više ne mogu trpjeti ovu nepravdu“, rekao je Đuzić za Vijesti.ba.
Naglasio je da je štrajk uredno prijavljen te da radnici neće odustati od svojih zahtjeva.
„Tražimo da se svim radnicima uveže radni staž, isplate otpremnine i sva dugovanja koja proizlaze iz otkaza. Naša potraživanja su evidentirana u stečajnoj masi, ali ljudi više ne mogu čekati“, kazao je.
Pozvao je Vladu Tuzlanskog kantona da hitno reaguje i pronađe rješenje za radnike koji, kako kaže, mjesecima čekaju ostvarivanje svojih prava.
„Ovdje su bolesni i iscrpljeni ljudi. Ovo je posljednji trenutak da se reaguje. Radnici ne traže ništa što nisu pošteno zaradili“, poručio je.
Đuzić smatra da odgovornost za propast Koksare ne mogu snositi radnici.
„Ako je stečaj bio neizbježan, trebalo je napraviti pošten program za radnike. Oni nisu krivi za propast fabrike. Mi ne prosimo, mi samo tražimo ono što nam pripada“, istakao je.
Dodao je da dugotrajna neizvjesnost ostavlja ozbiljne posljedice na zdravstveno stanje bivših zaposlenika.
„Sve nas je manje. Ova situacija utiče i na fizičko i na psihičko zdravlje ljudi, ali moramo izdržati“, rekao je.
Na kraju je uputio apel institucijama i građanima za pomoć, navodeći da radnicima nedostaju i osnovni uslovi za boravak ispred fabrike.
„Molim sve koji mogu pomoći da nam pomognu. Potreban nam je šator kako bismo se mogli skloniti. Nalazimo se na golom betonu i nemamo osnovne uslove“, poručio je Đuzić.