Puljićevo ubistvo predstavlja vrhunac svega onoga što se u proteklom periodu događalo u ovom hercegovačkom gradiću, ali svakako nije usamljeni slučaj.
Vlast BiH, kao ni NS BiH, nikada nisu imali dovoljno volje i snage da se suprostave i primjereno kazne Široki Brijeg za sve ono što se godinama radi gostujućim klubovima i navijačima.
BiH nije dobrodošla
Drugog marta 2005. godine na Pecari je igrana prijateljska utakmica mladih reprezentacija BiH i Hrvatske, ali je odigrano samo njeno prvo poluvrijeme. Utakmica nije završena do kraja jer je „zakazala“ rasvjeta na stadionu Pecara, a susret je prekinut nakon prvog poluvremena pri rezultatu 0:0. Radilo se o klasičnoj sabotaži, jer je domaćin isključivanjem struje na stadionu jasno htio poslati poruku da BiH na Pecari ne može biti domaćin nikome, a pogotovo ne selekciji Hrvatske. Nikada nije istraženo ko je odgovoran za prekid utakmice, niti je Savez uradio išta ozbiljno po tom pitanju. Uostalom, bilo je i suludo očekivati bilo kakav konkretan potez od ljudi koji su smatrali da BiH može igrati kao domaćin u Širokom Brijegu.
Premlaćivanje navijača Veleža
Pet godina kasnije pred stadionom Pecara odigrana je prava uvertira za ono što će se dogoditi Vedranu Puljiću. Naime, 19. septembra 2009. godine, samo dvije sedmice prije Puljićevog ubistva, navijači Veleža su samo pukom srećom izbjegli Puljićevu sudbinu.
Pripadnici specijalne policije ZHK umjesto da osiguravaju red i mir i štite gostujuće navijače, bili su glavni akteri širenja mržnje prema navijačima Veleža. Kenana Memića su tada brutalno, uz vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, poslije utakmice Široki Brijeg – Velež, ničim izazvani pretukli pripadnici specijalne policije MUP-a ZHK, zbog čega je završio u mostarskoj bolnici.
On je pred stadion Pecara stigao dvadesetak minuta prije početka utakmice, a njega i njegove prijatelje prvo je dočekala grupa huligana i kamenovala ih. Jedan kamen je uletio u auto i razbio dva stakla. Policija je napravila uviđaj. Desetak minuta prije kraja utakmice sjeli su u automobil, međutim policija ih je uputila da prođu autima ispod tribina na kojima su se nalazili navijači Širokog.
MUP ZHK je nakon ovog događaja u saopštenju za javnost odbacio svaku vrstu odgovornosti, dok je prije utakmice putem društvenih mreža i internet foruma utakmica između ova dva kluba od strane navijača Širokog najavljivana uz slike ustaša i domobrana iz Drugog svjetskog rata.
Kobni 4. oktobar 2009.
Odgovornost je odbačena i samo dvije sedmice kasnije, kobnog 4. oktobra 2009. godine, navijač fudbalskog kluba Sarajevo, Vedran Puljić je ubijen iz vatrenog oružja, prije utakmice, dok je još šest osoba ranjeno i povrijeđeno. Prvobitno se smatralo da je 24-godišnji Puljić ubijen oštrim predmetom, te da je podlegao na putu prema Domu zdravlja Široki Brijeg, ali je ipak dan poslije, obdukcijom tijela utvrđeno da je Puljić upucan od strane širokobriješke policije.
Dalje, sredinom maja 2012. godine, u Širokom Brijegu je napadnut i ugledni profesor, pokojni Zdravko Grebo. Njega su poslije utakmice Široki Brijeg – Željezničar napali domaći huligani i nanijeli mu fizičke povrede. Pokojni profesor Grebo je tada kazao da su mu od fizičkih povreda teže one rane na duši.
„Ako me pitate kako se osjećam, kažem – bijedno. Muka mi je. Ne osjećam gnjev, možda zvuči prepatetično, ali generalno osjećam tugu. Najveći poraz za mene je da sam tamo osjetio stvarnu mržnju“, kazao je profesor Grebo, kojeg je policija držala 20 sata pritvorenog u podrumu, jer je, kako su naveli, bio u pijanom stanju i drsko se ponašao.
„Drsko ponašanje za njih u Širokom Brijegu je reći da navijaš za Velež, što je jedino što sam uradio. Neću to pustiti da prođe tek tako. Tražit ću da mi pošalju taj papir i da mi pojasne zašto sam bio pritvoren u podrumu bez svjetla i bilo kakvog kontakta s vanjskim svijetom više od 20 sati“, kazao je Grebo tada za Avaz. On je istakao da su posebno zanimljive netačne izjave iz policije da je u krvi imao 3,66 promila alkohola. Tvrdi da nije bio podvrgnut ni analizi krvi ni urina te da svaki stručnjak zna da je čovjek u toliko alkoholiziranom stanju skoro pa u komi.
„Onda me policija trebala odvesti u bolnicu, a ne spustiti me “dole”. Da sam zaista imao 3,66 promila, imao bih osnov da ih tužim za ugrožavanje života“, riječi su pokojnog profesora Grebe.
U maju 2017. godine ponovo smo svjedočili fašizmu u Širokom Brijegu. Revanš utakmica finala Kupa BiH između domaćeg kluba i Sarajeva praćena je fašističkim povicima i parolama, a po ko zna koji put izviždana je i državna himna.
Nogometni savez se usudio kazniti Široki Brijeg sa 25.000 KM i čak sedam utakmica pred praznim tribinama, ali su se nekoliko dana kasnije ljudi u Savezu predomislili i smanjili kaznu na samo tri utakmice bez prisustva publike. Ovakvu odluku su iz Disciplinske komisije NSBiH obrazložili na način da je “kazna smanjena sa sedam na tri utakmice, jer je bilo nekih manjkavosti prilikom donošenja prve odluke”.
Deset godina nakon ubistva Vedrana Puljića, ponovo isti akteri i isto mjesto. Domaći navijači na stadionu Pecara protiv Sarajeva pjevaju ustaške pjesme i tvrdim predmetima gađaju igrače Sarajeva prilikom čega je pogođen Anel Hebibović. Utakmica je bila prekinuta na 22 minute, a delegat Lazar Martinović iz Čapljine je u izvještaju napisao da je organizacija utakmice bila veoma loša. Ako je organizacija bila loša, delegat Martinović nije smio dozvoliti da ona bude uopšte odigrana.
Fudbaler Sarajeva Miloš Stanojević bio je nakon utakmice razočaran onim što je vidio.
“Ubili su nam navijača- ništa. Neka ubiju i igrača, možda bude bolje nekada. E fudbale”, poručio je Stanojević nakon meča.
Nakon meča saopštenjem za javnost oglasio se Sindikat profesionalnih fudbalera u Bosni i Hercegovini koji je pozvao takmičarske i disciplinske organe Nogometnog/ Fudbalskog Saveza BiH da po hitnom postupku donesu odgovarajuće mjere, kako bi sankcionirali dešavanja na stadionu “Pecara”.
Država i NS šute
Široki Brijeg, nema nikakve sumnje, godinama uživa povlašten satus kod Saveza, koji nijemo posmatra sve šta se događa. Navijačka grupa ovog kluba nsi naziv Škripari. Za one koji ne znaju, ime se veže za pripadnike zločinačkog ustaškog pokreta koji su se nakon okončanja Drugog svjetskog rata krili po hercegovačkim pećinama odnosno škripama od legalnih vlasti, dok u klubu važi pravilo da mogu igrati samo katolici. Nikada nijedan musliman ili pravoslavac nije obukao dres Širokog Brijega, kako fudbalskog, tako ni košarkaškog kluba.
“Zanimljivo je da je u tom trenutku opcija bio i Široki, ali tamo su rekli da musliman za taj klub nije nikad igrao, a niti da neće”, ispričao je Nurkić.
Nakon svih ovih godina, nacionalističkih i ustaških orgijanja, ranjenin i ubijenih osoba, postavlja se jedino razumno pitanje; Imaju li država i Savez volje da se odupru fašizmu u Širokom Brijegu u kojem svaka ozbiljnija utakmica nosi epitet događaja visokog rizika.
Ako domaći Savez ne može zaustaviti i spriječiti fašizam, onda je vrijeme da reaguje UEFA, koja za fašizam na stadionima ima nultu stopu tolerancije!!!