Nakon smrti pet bh. planinara, Emir Musić prisjetio se svog uspona na Elbrus i trenutka kada je preživio veliku oluju: „Kada smo krenuli, vrijeme je bilo vedro. Svi uvjeti dozvoljavali su nam uspon. Vjetar je puhao svega deset kilometara na sat u trenutku polaska.
Nakon što smo prešli 5000 metara nadmorske visine, pred sami vrh, vrijeme se u roku od pet minuta potpuno promijenilo. Počeo je puhati izuzetno jak vjetar, a pojavili su se i električni udari. Jednog od naših ruskih vodiča pogodio je električni udar. Svi smo morali skinuti opremu koja je sadržavala metalne dijelove.
Nije bilo nikakvog upozorenja da će doći do takvog nevremena. U takvim situacijama svaka greška može biti kobna. Imali smo dvojicu ruskih vodiča, a jedan od njih rekao je da nikada u životu nije doživio ovako strašnu situaciju.
Ono što se tada desi teško je opisati. Kada čujete riječi vodiča: ‘Trči ako želiš preživjeti!’ – to su trenuci koji se nikada ne mogu zaboraviti.
Teško je objasniti da u tim trenucima nisu presudne ni psihička ni fizička sprema – tada vas može spasiti samo dragi Bog. Čovjek ostaje potpuno dezorijentiran.“