Postoji sposobnost koja se razvija još u djetinjstvu, a njena povezanost sa životnim ishodima može se primijetiti decenijama kasnije – od odnosa prema novcu i poslu do načina na koji reagujemo kada stvari ne idu prema planu.
Riječ je o samokontroli, odnosno sposobnosti upravljanja impulsima, emocijama i ponašanjem u skladu s dugoročnim ciljevima.
Dugoročna istraživanja pokazala su da samokontrola u djetinjstvu može biti povezana sa zdravljem, finansijskom stabilnošću i načinom suočavanja s problemima u odrasloj dobi.
Sposobnost iz djetinjstva koja se vidi decenijama kasnije
Jedno od najpoznatijih dugoročnih istraživanja, Dunedinska studija, pratilo je više od hiljadu ljudi rođenih na Novom Zelandu 1972. i 1973. godine, od djetinjstva do odrasle dobi.
Samokontrola učesnika procjenjivana je više puta tokom prvih deset godina njihovog života, a istraživači su kasnije analizirali njihovo zdravlje, finansijsko stanje i druge životne ishode.
Među osobinama koje su se posebno izdvojile bila je upravo samokontrola.
Kod djece se ona može primijetiti u sasvim svakodnevnim situacijama – kada čekaju svoj red, završe obavezu prije nego što se počnu igrati ili odgode trenutno zadovoljstvo kako bi kasnije dobila nešto što žele.
Na prvi pogled riječ je o sitnicama, ali slični obrasci ponašanja pojavljuju se i u odraslom životu.
Rezultati istraživanja pokazali su da je viši nivo samokontrole u djetinjstvu povezan s boljim zdravljem i većom finansijskom stabilnošću u odrasloj dobi. Povezanost je bila prisutna i kada su istraživači uzeli u obzir inteligenciju i društveni položaj porodice.
Ipak, istraživanje pokazuje povezanost, a ne dokazuje da samokontrola sama određuje nečiju budućnost.
Nije sve u inteligenciji
Visok IQ može pomoći pri učenju, rješavanju problema i razumijevanju složenih informacija, ali sam po sebi nije garancija uspješnog života.
Na životne ishode utječe veliki broj faktora, od obrazovanja i porodičnih okolnosti do zdravlja, dostupnih prilika, ličnosti i društvenog okruženja.
Samokontrola je zanimljiva upravo zato što se odražava na svakodnevne odluke.
Neko može biti izuzetno inteligentan, ali istovremeno teško odolijevati impulsivnom trošenju, brzo odustajati kada se pojavi prepreka ili stalno birati trenutno zadovoljstvo umjesto cilja za koji su potrebni vrijeme i trud.
S druge strane, osoba koja je strpljiva, organizovana i istrajna može godinama graditi rezultate nizom malih, promišljenih odluka.
Kako se samokontrola vidi u svakodnevnom životu?
Odrasla osoba vjerovatno neće svjesno razmišljati o samokontroli dok odlučuje hoće li nešto kupiti, završava poslovni zadatak ili pokušava uštedjeti novac.
Ipak, upravo se kroz takve situacije ona često pokazuje.
Umjesto da potroši sav raspoloživi novac, neko će dio ostaviti sa strane. Umjesto da odustane nakon prvog neuspjeha, pokušat će ponovo. Umjesto da u svađi odmah kaže ono što mu prvo padne na pamet, napravit će pauzu i razmisliti.
Nijedna takva odluka pojedinačno vjerovatno neće promijeniti nečiji život. Međutim, kada se isti obrasci ponavljaju godinama, njihov zajednički učinak može postati veoma značajan.
Dobra vijest je da se samokontrola može razvijati
Ako neko kao dijete nije bio naročito strpljiv ili disciplinovan, to ne znači da će takav ostati cijelog života.
Samokontrola nije osobina koja se jednom dobije i više nikada ne mijenja. Na nju mogu utjecati iskustvo, okruženje i navike, a određene strategije mogu pomoći da je postepeno razvijamo.
Postavljanje realnih ciljeva, pravljenje plana, smanjivanje iskušenja u neposrednom okruženju, odgađanje nepotrebnih kupovina i završavanje započetih obaveza samo su neki od načina da svakodnevne odluke postanu promišljenije.
Poruka ovakvih istraživanja zato nije da djetinjstvo unaprijed određuje nečiju budućnost.
Uspjeh rijetko zavisi od samo jedne osobine. Inteligencija može biti velika prednost, ali sposobnost upravljanja vlastitim impulsima, istrajavanja kada postane teško i donošenja odluka imajući na umu dugoročne ciljeve može biti jednako važna.