Šumski požari sve su veći problem u Evropi i drugim dijelovima svijeta. Dok je njihov neposredni utjecaj na kvalitet zraka očigledan, oni mogu izazvati i manje vidljive, ali značajne posljedice po okoliš, uključujući cvjetanje algi.
Cvjetanje algi predstavlja nagli rast algi i drugih mikroorganizama sličnih biljkama. Takve pojave mogu postati toliko intenzivne da promijene boju jezera i mora. Iako je većina bezopasna, neke vrste proizvode opasne toksine. Kada takve nakupine uginu, njihovom razgradnjom troši se kisik u vodi i stvaraju takozvane mrtve zone.
Cvjetanje algi često potiče višak hranjivih tvari nastao ljudskim aktivnostima, poput ispiranja gnojiva s poljoprivrednih površina i ispuštanja otpadnih voda. Međutim, isti proces mogu pokrenuti dim i pepeo šumskih požara koji se talože na površini vode.
Ovaj materijal sadrži željezo, element kojeg u morima ima relativno malo, a čak i njegove male količine mogu potaknuti rast algi.
Ovaj fenomen posebno je dramatično zabilježen tokom velikih požara u Australiji 2019. i 2020. godine, poznatih kao „Crno ljeto“. Ogromni oblaci pepela bogatog željezom proširili su se iznad Južnog okeana.
Cvjetanje algi koje je uslijedilo bilo je toliko veliko da se moglo vidjeti iz svemira, a zahvatilo je područje veće od same Australije.
Dim, međutim, može sadržavati i toksine koji usporavaju rast algi, dok gusti oblaci dima mogu smanjiti količinu sunčeve svjetlosti potrebne za fotosintezu.
Zbog toga su posljedice složene. Ipak, jasno je da utjecaj šumskih požara može biti mnogo veći od uništavanja lokalne vegetacije te trajati znatno duže i proširiti se daleko izvan područja zahvaćenog vatrom.