Ratko Mladić, bivši komandant Vojske RS i pravosnažno osuđeni ratni zločinac, umro je u 84. godini dok je bio hospitaliziran u Haagu.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju proglasio ga je 2017. krivim za genocid na području Srebrenice, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, prisilno premještanje, terorisanje stanovništva Sarajeva, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce. Žalbeno vijeće 8. juna 2021. potvrdilo je presudu i kaznu doživotnog zatvora.
“To je, ljudi, genocid”
Jednu od najpoznatijih rečenica Mladić je izgovorio 12. maja 1992. na sjednici skupštine bosanskih Srba, na kojoj su usvojeni strateški ciljevi i donesena odluka o osnivanju vojske bosanskih Srba, a Mladić je postavljen za komandanta njenog Glavnog štaba.
Govoreći o uklanjanju nesrpskog stanovništva s teritorija koji su trebali pripasti Srbima, rekao je da se ljude ne može “očistiti” niti kroz “rešeto” prosijati tako da ostanu samo Srbi, a ostali odu.
“To je, ljudi, genocid”, zaključio je Mladić.
Ta rečenica nije bila priznanje genocida u Srebrenici, koji će biti počinjen tri godine kasnije. Mladić je govorio o tome da bi potpuno etničko razdvajanje stanovništva značilo genocid i pitao se kako će političko vodstvo bosanskih Srba takav plan objasniti svijetu.
Uprkos tome, postao je komandant vojske koja je usvojene strateške ciljeve provodila na terenu.
“Velešiće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo”
Samo 16 dana kasnije, u presretnutom razgovoru od 28. maja 1992., Mladić je direktno naređivao granatiranje sarajevskih naselja.
“Velešiće tuci i Pofaliće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo”, rekao je podređenom oficiru. Naredio je i gađanje područja oko Dobrovoljačke, Humske i tadašnje Ulice Đure Đakovića.
“Ali idi na artiljerijsko osmatranje da ne mogu da spavaju, da razvučemo pamet njihovu”, čuje se na snimku puštenom tokom suđenja.
Tužioci su naveli da su područja koja je označio zaista granatirana te da je bilo poginulih i ranjenih civila.
“Svratim, ubijem nekog usput”
Na snimku nastalom 15. augusta 1994., dok je automobilom vozio Milana Lešića, svog pristalicu iz Kanade, Mladić je govorio o snajperskom teroru nad Sarajevom.
“Kad god krenem pored Sarajeva, svratim, ubijem nekog usput”, rekao je, a zatim je dodao da treba “srediti Turke”, pri čemu je upotrijebio i psovku.
Snimak je prikazan u haškoj sudnici kao dokaz njegovog odnosa prema civilima u opkoljenom gradu. Mladić je poslije pravosnažno osuđen za učešće u kampanji granatiranja i snajperskog djelovanja čiji je cilj bio terorisati stanovnike Sarajeva.
“Došao je trenutak da se Turcima osvetimo”
“Evo nas 11. jula 1995. u srpskoj Srebrenici”, rekao je Mladić pred kamerama nakon što su snage Vojske Republike Srpske toga dana zauzele grad.
Grad je nazvao “darom srpskom narodu”, a zatim rekao da je došao trenutak da se, “poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru”. Izrazom “Turci” pogrdno je nazivao Bošnjake.
U hotelu Fontana u Bratuncu iste je večeri razgovarao s predstavnikom Bošnjaka Nesibom Mandžićem. Rekao mu je da mora donijeti odluku žele li njegovi ljudi “opstati, ostati ili nestati”.
“Budućnost vašeg naroda je u vašim rukama”, poručio mu je.
U danima koji su slijedili snage pod Mladićevom komandom odvojile su bošnjačke muškarce i dječake od žena i djece. Više od 8000 muškaraca i dječaka ubijeno je, a njihova su tijela zakopavana u masovne grobnice i poslije premještana kako bi se prikrio zločin.
“Sada vam poklanjam život”
Nakon pada Žepe Mladić je ulazio u autobuse kojima su Bošnjaci odvoženi prema teritoriji pod kontrolom Armije BiH. Među putnicima je bilo i vojno sposobnih muškaraca.
“Sada vam poklanjam život. Svima vam opraštam i poklanjam život. Drugi put neće biti oprosta”, rekao im je.
Haški tužilac tu je izjavu naveo kao dokaz da je Mladić živote ljudi u autobusima smatrao nečim što može pokloniti ili oduzeti.
Mladić do smrti nije javno pokazao kajanje.