U Sarajevu je danas, u 100. godini, preminuo Raif Dizdarević, jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih političara i diplomata nekadašnje Jugoslavije. Njegov život obuhvatio je gotovo čitavo jedno stoljeće burne historije – od Kraljevine Jugoslavije i Drugog svjetskog rata, preko socijalističke Jugoslavije i njenog raspada, do agresije na Bosnu i Hercegovinu i više od tri decenije postdejtonske BiH.
Raif Dizdarević rođen je 9. decembra 1926. godine u Fojnici. Kao dječak sanjao je da bude pilot, ali ga je život vrlo rano odveo u sasvim drugom pravcu. Već tokom Drugog svjetskog rata priključio se Narodnooslobodilačkoj borbi.
Sa 16 godina otišao u partizane
U ljeto 1943. godine, sa samo 16 godina, Dizdarević se pridružio partizanima. Sva sedmorica braće Dizdarević učestvovala su u Narodnooslobodilačkoj borbi, a trojica su izgubila živote tokom Drugog svjetskog rata.
Njegov brat bio je poznati književnik Zija Dizdarević, kojeg su ustaše 1942. godine odvele u Jasenovac, gdje je ubijen. Raif je mnogo decenija kasnije učestvovao u očuvanju uspomene na svog brata.
Dizdarević je 1945. godine primljen u Savez komunista Jugoslavije, a do 1951. radio je u službi državne bezbjednosti. Nakon toga počinje njegova diplomatska karijera.
Radio je u jugoslavenskim diplomatskim predstavništvima u Bugarskoj, Sovjetskom Savezu i Čehoslovačkoj, a kasnije je stigao do samog vrha tadašnje države.
Od diplomate do šefa Jugoslavije
Od 1984. do kraja 1987. godine bio je savezni sekretar za vanjske poslove, odnosno šef jugoslavenske diplomatije, a od maja 1988. do maja 1989. predsjednik Predsjedništva SFRJ.
Na čelu Jugoslavije nalazio se u periodu duboke političke i ekonomske krize, jačanja nacionalizma i političkih sukoba koji će početkom 1990-ih kulminirati raspadom zemlje.
Dizdarević je o Josipu Brozu Titu imao izrazito pozitivno mišljenje, ali ga nije smatrao nepogrešivim. Govorio je i o odgovornosti vlastite političke generacije, smatrajući da je tadašnje rukovodstvo napravilo velike greške koje su otvorile prostor nacionalizmu.
Uprkos životu u velikim evropskim prijestonicama, ostao je snažno vezan za rodnu Fojnicu. Na porodičnom imanju napravio je vikendicu, a upravo ga je tamo zatekao početak agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sa suprugom se u Sarajevo vratio tek nakon što je prokopan Tunel spasa.
Odbio napustiti Bosnu i Hercegovinu
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine ostao je u zemlji. Odbio je više ponuda stranih državnika i predstavnika Ujedinjenih nacija da bude evakuiran i angažiran u inozemstvu.
Nije prihvatao tvrdnje o navodnoj „iskonskoj mržnji“ među narodima Bosne i Hercegovine. Smatrao je da je riječ o oživljenom nacionalizmu, a u intervjuu 2018. godine upozoravao je na povratak ideologija za koje je njegova generacija vjerovala da su poražene 1945. godine.
Jedna od njegovih najpoznatijih rečenica bila je:
„Kao Jugoslavija smo sve, bez Jugoslavije smo nula.“
Tu izjavu dao je još dok je Jugoslavija postojala, a u intervjuu 2018. godine naglasio je da i dalje tako misli.
Nakon povlačenja iz aktivne politike Dizdarević je živio u Sarajevu. Svoja iskustva iz višedecenijske političke i diplomatske karijere zabilježio je u više knjiga i publikacija.