Bosanskohercegovački reprezentativac Haris Tabaković u nedavnom je intervjuu za „Behind The Athletes“ potpuno otvoreno govorio o teškom putu koji je prošao tokom nogometne karijere.
U emotivnoj ispovijesti prisjetio se trenutaka kada je bio otpisan i kada se borio sa strahom na terenu, ali i perioda u kojem je bio na rubu da zauvijek završi karijeru.
Tabaković se posebno osvrnuo na utakmicu protiv Italije, koja je za njega predstavljala ogroman emotivni naboj, ali i svojevrsno ogledalo tadašnjih unutrašnjih borbi.
„Sjećam se dana utakmice, bili smo u hotelu i počeli pričati – zamisli da izbacimo Italiju, zamisli da odemo na Svjetsko prvenstvo. Od prve minute si osjetio da je to moguće“, prisjetio se Tabaković.
Njegov zadatak pri ulasku s klupe bio je jasan – dati sve za ekipu i postići pogodak za izjednačenje i produžetke. To mu je i pošlo za rukom, ali je umjesto potpune euforije uslijedilo suočavanje s realnošću.
„Nisam znao šta se dešava u tom trenutku, jer to je bio najveći trenutak u mojoj karijeri. Ali, jednostavno nisam bio spreman za tu veliku scenu. Uvijek sam primjećivao da na treninzima isporučujem ono što se traži, ali za vikend osjećam strah“, priznao je napadač.
Najteži period karijere imao je u Švicarskoj, gdje je, kako sam kaže, njegovo ime bilo potpuno „izgorjelo“ i ukaljano. Uvjeti u kojima je tada radio bili su daleko od idealnih.
„Kada sam tamo potpisao, nismo imali ni teretanu u klubu, pa sam se sam učlanio u teretanu. Neki su mi tada savjetovali: ‘Vrati se u Švicarsku. Idi u banku. Počni raditi u banci.’ To više nije imalo nikakve veze s nogometom“, ispričao je Tabaković.
Kako bi spasio karijeru i vratio se na pravi put, morao je donijeti teške i radikalne odluke.
„Morao sam ostaviti svoj ego po strani. Ekstremno. Morao sam raditi na svom egu. I to je bio trenutak kada sam zapravo potpuno preokrenuo svoj život. Čak sam svjesno otišao u nezaposlenost“, objasnio je Tabaković.