Žene širom svijeta u prosjeku zarađuju 18 posto manje od muškaraca, dok za Bosnu i Hercegovinu ne postoje pouzdani i ažurni podaci koji bi pokazali koliki je stvarni jaz u plaćama.
Povodom Međunarodnog dana jednakih plaća, koji se obilježava 18. septembra, nacionalni koordinator Međunarodne organizacije rada u BiH Edis Arifagić upozorio je da dostupni statistički izvori obuhvataju različite kategorije i referentne godine, zbog čega nije moguće dobiti potpunu sliku.
Kao primjer naveo je Indeks rodne ravnopravnosti Agencije za statistiku BiH, koji zbog nedostatka odgovarajućih podataka razvrstanih prema spolu uopće ne uključuje kategoriju prihoda.
„To je jasna ilustracija potrebe za unapređenjem statističkog praćenja ekonomske nejednakosti“, kazao je Arifagić za Fenu.
Zakon postoji, ali to ne garantira jednake plaće
Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH propisuje jednake naknade i beneficije za isto radno mjesto. Međutim, Arifagić upozorava da postojanje zakonske obaveze ne znači da se ona dosljedno primjenjuje kod svakog poslodavca.
Dostupne analize, zasnovane na podacima Agencije za statistiku BiH iz 2020. godine, pokazuju da su muškarci imali više prosječne plaće u finansijskom sektoru i osiguranju, ali i u zdravstvu i socijalnoj zaštiti.
Zbog starosti podataka, međutim, nije moguće pouzdano utvrditi u kojim je sektorima jaz danas najveći.
„Sektorski prosjeci ne pokazuju jesu li dvije osobe na istom radnom mjestu različito plaćene. Za potpuniju sliku potrebno je uporediti zanimanja, rukovodeće odgovornosti, radno vrijeme i beneficije, kao i način vrednovanja poslova u kojima preovladavaju žene“, objasnio je Arifagić.
Žene plaćaju cijenu neplaćenog rada kod kuće
Razlike u plaćama povezane su s tradicionalnom podjelom poslova, nejednakim mogućnostima napredovanja, obavezama u domaćinstvu i potcjenjivanjem zanimanja u kojima većinu zaposlenih čine žene.
Na njihov položaj na tržištu rada snažno utječu i prekidi karijere zbog roditeljstva, kao i briga o djeci i starijim članovima porodice.
„Neravnomjerna podjela neplaćene brige u domaćinstvu te nedostatak usluga, poput brige o djeci ili starijim članovima porodice, znatno ograničavaju mogućnosti žena za zapošljavanje“, upozorio je Arifagić.
Posljedice takvog položaja ne završavaju samo na nižim mjesečnim primanjima.
„Posljedice se osjećaju kroz kraći radni staž, niža primanja i slabiju penzijsku sigurnost“, dodao je.
Arifagić smatra da su dostupnost vrtića i ravnopravnija podjela roditeljskih obaveza važan dio rješenja.
Poslodavci bi trebali otkriti kako određuju plaće
Institucije bi, prema njegovim riječima, trebale redovno prikupljati podatke o plaćama prema spolu, zanimanju, sektoru i radnom vremenu, kao i osigurati efikasniju zaštitu radničkih prava.
Poslodavci bi trebali analizirati svoje sisteme određivanja plaća i uvesti jasne kriterije za napredovanje.
„Vrednovanje radnih mjesta treba se zasnivati na njihovim stvarnim zahtjevima, bez rodnih stereotipa“, poručio je Arifagić.
Naglasio je i važnost socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja između vlasti, poslodavaca i sindikata.
Je li ženama bolje u javnom sektoru?
Formalni platni razredi u javnom sektoru mogu smanjiti prostor za proizvoljno određivanje primanja, dok u privatnom sektoru veću ulogu imaju individualni ugovori i manje transparentni kriteriji.
Ipak, bez uporedivih podataka nije moguće tvrditi da se javni poslodavci prema ženama odnose bolje od privatnih.
Jednake osnovne plaće, kako je upozorio Arifagić, ne garantiraju jednake mogućnosti za napredovanje niti ravnopravan pristup dodatnim beneficijama.
Jaz se smanjuje, ali presporo
Ujedinjene nacije kroz aktivnosti u Bosni i Hercegovini zagovaraju unapređenje politika rodne ravnopravnosti, dok ILO posebnu pažnju posvećuje ekonomskom osnaživanju žena i razvoju ženskog poduzetništva.
Prema ovogodišnjim podacima ILO-a, žene na globalnom nivou zarađuju 18 posto manje od muškaraca.
U Evropskoj uniji razlika u prosječnim bruto satnicama smanjena je sa 16,2 posto u 2011. na 11,1 posto u 2024. godini.
„Napredak postoji, ali je spor. Nizak prosječni jaz ne znači automatski ravnopravnost“, istaknuo je Arifagić.
Dodao je da nije dovoljno posmatrati samo iznose na platnim listama.
„Važni su pristup tržištu rada te struktura zaposlenih žena i muškaraca. Zato plaće moramo posmatrati zajedno s mogućnostima zapošljavanja i napredovanja“, zaključio je Arifagić.