Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je odluku kojom je odbacio dileme u vezi s primjenom Zakona o zabrani diskriminacije BiH i potvrdio da redovni sudovi imaju pravo i obavezu da taj zakon direktno primjenjuju u postupcima zaštite građana od diskriminacije.
Odluka je donesena nakon zahtjeva Vrhovnog suda Federacije BiH za ocjenu ustavnosti članova 12. i 13. Zakona o zabrani diskriminacije BiH.
Sudovi ne moraju čekati Ustavni sud BiH
Građani BiH mogu se naći u situaciji u kojoj određeni zakoni ili pravilnici na kantonalnom i entitetskom nivou proizvode diskriminatorne posljedice, bilo da je riječ o pravima iz radnog odnosa, isplatama naknada ili socijalnim davanjima.
Kada građani pokrenu tužbe protiv države, entiteta ili kantona, redovni sudovi moraju odlučivati o tome postoji li diskriminacija i, ako su ispunjeni zakonski uslovi, dosuditi odgovarajuću naknadu štete.
Vrhovni sud FBiH obratio se Ustavnom sudu BiH sa zahtjevom da ocijeni ustavnost dva ključna člana Zakona o zabrani diskriminacije – člana 12. i člana 13.
Član 12. građanima omogućava da pred nadležnim sudom podnesu tužbu i traže naknadu materijalne i nematerijalne štete ako su pretrpjeli diskriminaciju.
Član 13. uređuje rokove za podnošenje takvih tužbi, uključujući rok od tri godine od saznanja za povredu prava, odnosno najduže pet godina od dana kada je povreda učinjena.
Ustavni sud: Odredbe su jasne i predvidljive
Jedno od pitanja koje je Vrhovni sud FBiH otvorio odnosilo se na slučajeve u kojima je Ustavni sud BiH već utvrdio diskriminatorni karakter određenog općeg propisa, nakon čega građani pred redovnim sudovima traže naknadu štete.
Drugo pitanje odnosilo se na situacije u kojima se Ustavni sud BiH prethodno nije izjasnio o određenom propisu, odnosno na to mogu li redovni sudovi sami utvrđivati diskriminaciju i odlučivati o zahtjevima građana.
Ustavni sud BiH ocijenio je da su osporene odredbe Zakona o zabrani diskriminacije dovoljno jasne, precizne i predvidljive te da nema ustavnopravne prepreke da ih redovni sudovi direktno primjenjuju.
To znači da općinski, kantonalni i vrhovni sudovi imaju nadležnost da u konkretnim predmetima utvrđuju postoji li diskriminacija i da, kada su za to ispunjeni zakonski uslovi, dosude novčanu naknadu.
Istovremeno, redovni sudovi dužni su poštovati ranije odluke i pravne stavove Ustavnog suda BiH, koji su konačni i obavezujući.
Za građane ova odluka znači da pravni mehanizmi predviđeni Zakonom o zabrani diskriminacije ostaju na raspolaganju onima koji smatraju da su diskriminirani, uključujući mogućnost traženja naknade štete pred redovnim sudovima.