Hadžifejzović: „Odlaze ljudi koji su se pokazali kakvi su tada – onda kada je trebalo – u ratu. Doktori – heroji u bijelom – tada, sada su rasturena esnafska zajednica. Ne pamti im se djelo u ratu, fukara je prvo udarila baš na te heroje u miru. Pobjegulje s lažnim diplomama osvetile su se herojima koji su stali i ostali uz svoj narod, građane, državu. Šekib Sokolović, doktor, jedan je od tih.
Svako od nas ima neku priču o onima koji odlaze. Ja sam svjedok koliko je taj čovjek doslovce trčao od pacijenta do pacijenta, koliko je bio brižan, koliko je imao emocije, brige, sekiracije za svakog čovjeka. I onda takvog čovjeka, s velikim srcem, stručnjaka za srce – izda srce.
Veliki Sidran je to ovako formulisao: ‘Ovako rat ubija one koji misle da su ga preživjeli.’
Dr. Šekib nije jedini koji je liječio, koji se starao o mojoj majci i sestri. Svako od nas, osim ako nije loš i ološ, ipak, na nečijem kraju, sjeti se svega dobroga učinjenog. On je u mojoj porodici bio sin i brat, čak često prisutniji i korisniji od mene… I moja nije jedina porodica u kojoj je on to bio. Bio je lični ljekar predsjednika države, Alije Izetbegovića, bio je s njim i nakon prvog srčanog udara… Ne znam kako, sve je, svugdje stigao… Hvala, Šeki, BRATE, u ime svih.“