Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp (Donald Trump) priznao je da je rat s Iranom vjerovatno imao utjecaja na uvjerljiv poraz njegove Republikanske stranke na nedavno održanim međuizborima u SAD-u. Iako je rekao da američki birači nisu bili spremni prihvatiti posljedice sukoba po cijene goriva, istovremeno je tvrdio da su razumjeli značaj njegovih poteza prema Teheranu.
Posmatrači ocjenjuju da su Sjedinjene Američke Države i Izrael odgađali veće napade na Iran dok se u obje zemlje ne završe izbori. Krajem oktobra The Wall Street Journal objavio je da je Trampova administracija već upozoravala vlade zemalja Perzijskog zaljev da se pripreme za kratku, ali intenzivnu vojnu kampanju nakon međuizbora.
Mislim da je djelimično to bio Iran, ali istovremeno su ljudi razumjeli važnost onoga što sam uradio s Iranom – rekao je Tramp za Fox News, priznajući da američki glasači nisu bili spremni prihvatiti utjecaj rata na cijene goriva.
Moguća eskalacija
Iako je vanjska politika u nadležnosti predsjednika SAD-a, analitičari upozoravaju da bi Kongres pod kontrolom Demokratske stranke mogao uskratiti finansiranje Trampovih vojnih operacija. Ipak, novoizabrani demokratski političari neće zauzeti svoja mjesta do početka sljedeće godine.
Dvojica američkih profesora političkih nauka napisala su ove sedmice za časopis Foreign Affairs da su bivši američki predsjednici koji su izgubili kontrolu nad Kongresom, a ne mogu se kandidovati za još jedan mandat, često pojačavali međunarodne intervencije.
Takvi predsjednici nazivaju se „hromim patkama“, a autori objašnjavaju da se oni, dok razmišljaju o svom političkom naslijeđu, često okreću vanjskoj politici, gdje im predsjednička ovlaštenja omogućavaju da djeluju bez ograničenja koja nameće unutrašnja politika.
Jedno od mjesta na kojem bi Tramp najvjerovatnije mogao djelovati jeste Iran, tvrde profesori.
S druge strane, Tramp je za nekoliko medija rekao da „ne žuri“ s ponovnim pokretanjem bombardovanja Irana.
Mišljenja stručnjaka o narednim potezima Teherana također su podijeljena.
Iranski zvaničnici poručili su da je njihova zemlja spremna za svaki napad, dok njihova retorika ukazuje na mogućnost da bi ovog puta mogli gađati širi spektar ciljeva nego ranije. To bi moglo obuhvatiti regionalnu energetsku i ekonomsku infrastrukturu, ali i podvodne telekomunikacijske kablove ili centre podataka.
– Ako Iran smatra da postoji egzistencijalna prijetnja njegovom rukovodstvu, onda su sve opcije otvorene – rekao je Ros Harison (Ross Harrison), viši saradnik vašingtonskog Instituta za Bliski istok (MEI) i stručnjak za Iran, tokom virtuelnog brifinga koji je ta organizacija organizovala ove sedmice.
On je upozorio da bi Iran ovog puta mogao drugačije birati mete u zemljama Zaljeva.
– Mislim da će ovog puta drugačije ciljati u zemljama Zaljeva. Zaista sve zavisi od toga kako će se situacija odvijati – istakao je Harison.
Međutim, drugi stručnjaci smatraju da je Iran namjerno izbjegavao eskalaciju kako bi izvršio pritisak na Trampa uoči međuizbora. Sada kada su izbori završeni, Teheran bi, prema njihovoj procjeni, mogao biti spremniji za pregovore o mirovnom sporazumu.
Zemlje pod pritiskom
Sve ovo stavlja države Perzijskog zaljeva, koje su od početka sukoba bile među glavnim metama iranskih napada, u izuzetno težak položaj.
– Nalazimo se u krizi koju smo diplomatski veoma naporno pokušavali spriječiti – rekao je Anvar Gargaš (Anwar Gargash), savjetnik za vanjsku politiku rukovodstva Ujedinjenih Arapskih Emirata, na sigurnosnoj konferenciji Manamski dijalog, održanoj prošlog vikenda u Bahreinu.
Konferenciju je organizovao Međunarodni institut za strateške studije (IISS).
– Jasno je da tražimo politički izlaz – poručio je Gargaš.
Katar pokušava posredovati u pregovorima između SAD-a i Irana, ali je istovremeno provodio vježbe za vanredne situacije na svom aerodromu. Slične vježbe izvodili su i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Saudijska Arabija suočava se s mogućnošću rata na dva fronta. Ta naftom bogata zemlja već je bila na meti napada milicije Huta iz susjednog Jemena.
Čak je i Egipat reagovao na razvoj situacije, navodno pojačavajući protivzračnu odbranu oko Sueckog kanala.
Bez obzira na to kako će se sukob dalje razvijati, rat između SAD-a, Izraela i Irana već je natjerao države Zaljeva da preispitaju svoja odbrambena partnerstva s Vašingtonom. Umjesto da im pruže sigurnost, američke vojne baze na njihovoj teritoriji učinile su ih metama iranskih napada.
Hasan Alhasan (Hasan Alhasan), viši saradnik IISS-a, rekao je za agenciju Bloomberg da širom regiona postoji veliko razočarenje u SAD zbog, kako je ocijenio, nepromišljenosti rata, nepredvidivog vojnog i diplomatskog ponašanja Vašingtona i odluke da se prednost da odbrani Izraela u odnosu na zaštitu američkih partnera u Zaljevu.
– Ako je američko oslobađanje Kuvajta 1991. godine bio trenutak koji je uspostavio ulogu Amerike u regionu, rat 2026. godine može se pamtiti kao trenutak koji ju je poništio – upozorio je Alhasan.
Potraga za saveznicima
Države Perzijskog zaljeva sve više proširuju krug svojih međunarodnih partnera i pokušavaju izgraditi veću stratešku samostalnost.
Ujedinjeni Arapski Emirati približavaju se Izraelu, dok Saudijska Arabija ulazi u odbrambeni savez s Pakistanom i Turskom.
Andreas Krig (Andreas Krieg), viši predavač na Školi za sigurnosne studije Kraljevskog koledža u Londonu, ocijenio je da su države Zaljeva već krenule putem strateške autonomije i nezavisnosti.
Tramp koji ne uspijeva izboriti se s tim ubrzat će taj proces – napisao je Krig za portal „Midl Ist Aj“ (Middle East Eye).
Ovakav razvoj događaja dešava se uprkos mogućnosti da bi Kongres pod kontrolom demokrata mogao učiniti SAD nešto pouzdanijim partnerom za zemlje regiona.
Krig smatra da bi države Zaljeva trebalo da se udruže i izvrše pritisak na Vašington kako bi spriječile nove napade na Iran, a zatim da s Teheranom pregovaraju o paktu o nenapadanju, bez učešća Sjedinjenih Američkih Država.
Ipak, nije izvjesno da li je takvo jedinstvo među zaljevskim državama uopće moguće.
Rajan Kroker (Ryan Crocker), bivši američki ambasador u regionu i istaknuti saradnik Instituta za Bliski istok, izrazio je sumnju da bi zemlje Zaljeva u skorije vrijeme mogle uspostaviti značajniju međusobnu sigurnosnu saradnju.
On je tokom online brifinga MEI-ja ukazao na dugogodišnje nesuglasice među državama regiona.
Katar i dalje nema povjerenja u druge zaljevske zemlje zbog njihovog ponašanja prema Dohi tokom diplomatske krize 2017. godine, dok između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata postoje poznate razlike u vezi sa situacijom u Sudanu i Jemenu, ali i odnosima s Izraelom.
– Bojim se da značajno jedinstvo u Zaljevu neće uskoro doći do izražaja – rekao je Kroker, dodajući da zbog postojećih razlika ne očekuje značajnije korake ka zajedničkoj sigurnosnoj saradnji.
Na duže staze, vjerovatnije je da će države Zaljeva pokušati postići neku vrstu sporazuma s Iranom.
Ros Harison iz Instituta za Bliski istok smatra da zaljevskezemlje razumiju da svoju sigurnost vjerovatno ne mogu osigurati isključivo oslanjanjem na Vašington.
– Zaljevske države razumiju da vjerovatno ne mogu kupiti svoju sigurnost samo od Vašingtona i da će je morati kupiti, donekle, nekom vrstom odnosa s Teheranom. To je neizbježno. Geografija je glavna – objasnio je Harison.
Ipak, ostaje neizvjesno kako bi takav sporazum o nenapadanju mogao izgledati.
Upravo zbog toga jedna od najvećih briga lidera zemalja Zaljeva jeste mogućnost da sukob ponovo eskalira do te mjere da više ne bude moguć povratak za pregovarački sto i diplomatsko rješenje.