Dirljiv govor bjelopoljskog imama Hasana efendije na sahrani pravoslavnog sveštenika protojereja Miraša Bogavca, održanoj 14. novembra u Bijelom Polju, posebno je odjeknuo zbog riječi kojima se oprostio od svog dugogodišnjeg prijatelja i saradnika.
Hasan efendija, koji je s Bogavcem sarađivao više od pola vijeka, govorio je o njihovom prijateljstvu, međusobnom povjerenju i poštovanju koje su gradili tokom decenija. Posebno su odjeknule njegove riječi: „On se vrati, a brzo ću i ja za njim, pa ćemo se i tamo sastati.“
„Mi smo radili zajedno 50 i više godina, nikada gorku riječ nismo imali, mnogo smo kafa i čajeva popili zajedno“, rekao je imam, dodajući da o pokojnom svešteniku nema šta dodati nakon govora njegovih kolega, jer je sve što je rečeno i sam znao iz dugogodišnjeg prijateljstva.
Posebno je istakao ljudske osobine protojereja Bogavca, naglašavajući da ga nikada nije doživljavao kroz vjerske ili nacionalne razlike.
„Znam ga kao dobrog čovjeka, ni Vlah ni Turčin, nego pravi čovjek, braćo draga, od kojeg nikada nisam primio jednu riječ da nešto ne valja“, poručio je Hasan efendija.
Govoreći o povjerenju koje su imali jedan u drugog, ispričao je i da je Bogavac bio čovjek kojem se moglo povjeriti sve.
„Da se moglo njemu povjeriti, mogao si da povjeriš da ubiješ čovjeka, on te ne bi izdao. Takav karakter, takav čovjek, takav insan“, rekao je imam.
U nastavku govora podsjetio je na riječi iz Kur'ana: „Svi smo mi Božiji i Bogu se vraćamo“, a zatim ponovio da će se, kako vjeruje, ponovo sresti s prijateljem.
Posebne riječi uputio je i porodici pokojnog sveštenika, pozivajući njegove najbliže da budu ponosni na njega, ali i strpljivi u boli.
„To je znak da ste ga poštovali, to je znak da vas je naučio kako treba živjeti, kako se treba ponašati. Bog neka mu dušu oprosti i uvede ga u džennet“, rekao je Hasan efendija.
Protojerej Miraš Bogavac preminuo je u 75. godini, nakon više od pet decenija svešteničke službe. U Bijelom Polju ostavio je dubok trag, a poštovali su ga ljudi različitih vjeroispovijesti.
Govor imama Hasana efendije na njegovom posljednjem ispraćaju još jednom je podsjetio na prijateljstvo i međusobno uvažavanje koje ne poznaje vjerske i nacionalne granice.