Nobelova nagrada je od samog začetka izazivala mnogo kontroverzi. Bez obzira da li govorimo o Nobelovoj nagradi za mir, književnost, fiziku, hemiju ili medicinu ova prestižna nagrada je bila mnogo puta dovedena u pitanje.
Upitni su bili mnogi izbori iz mnogih razloga ali do dana današnjeg Nobelova nagrada je najprestižnija svjetska nagrada. Kada pogledate samo neke od osvajača postaje apsolutno jasno da su Nobela osvajali neke zaista historijske ličnosti. Od Alberta Einsteina i Marie Curie, Alexander Fleming, Martin Luther King, Majka Tereza, Ivo Andrić, Winston Churchill, Herman Hese, Ernest Hemingway pa danas do Petera Handkea.
Kako je nobelova nagrada došla do toga da nagradi pisca koji je otvoreno podržavao politički režim koji je donio toliko razaranja? Kako je nobelova nagrada došla u ruke pisca i akademika koji negira genocid? To su pitanja na koje nema tačnog odgovora. Čini se da je ovo najnoviji u nizu previda koje je napravila Švedska kraljevska akademija.Ali, nažalost to nije najveći problem u ovom slučaju. Kao što sam naveo dešavali su se mnogobrojni propusti Šveđanima već ranije, tako da najnoviji u nizu historijskih gafova nije pretjerano šokirajući.
Ne, ono što meni smeta i ono što je uistinu zabrinjavajuće da nobelova nagrada već drugi put u kratkom periodu šalje poruku Bosancima i Hercegovcima da naša patnja i sve što smo proživjeli od devedesetih nisu bitni. Prije sedam godina Nobelova nagrada za mir data je Europskoj Uniji, sam po sebi taj čin nije kontroverzan ali objašnjenje koje je ponuđeno je problematično. Naime, u objašnjenu za ovaj izbor stoji da Europska Unija doprinosi miru i stabilnosti, te razvoju demokratije i poštivanja ljudskih prava u Europi več više od šezdeset godina. Drugim riječima Europska Unija je dobila Nobelovu nagradu za mir tako što je spriječila novi rat na teritoriju Europe poslije Drugog Svjetskog rata.
Eh sad Bosna i Hercegovina, Srbija i Hrvatska nisu na Europskom tlu ili svi oni horori devedesetih se nisu desili. Jer kako inače objasniti tu nagradu za Europsku Uniju. Dvadeset sedam godina, prije nego što je EU dobila nagradu za održavanje mira u Europi preko 60 godina, u Srebrenici je počinjen jedan od najvećih zločina u modernoj historiji. Dvadeset sedam godina prije Nobelove nagrade za EU završena je najduža opsada jednog grada još od Drugog Svjetskog rata. Ali za komitet Švedske kraljevske akademije to nije pretjerano bitno.
Ove godine još jednom je Nobelova nagrada otišla u ruke nekome ko ne samo da je pisao i komentarisao rat u Bosni i Hercegovini, nego je otvoreno podržavao režim odgovoran za sve zločine počinjene devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije. Zauvijek će jedan Peter Handke biti u istoj kategoriji sa Ivom Andrićem, u kategoriji najvećih književnika u historiji. Umjesto da ga pamtimo kao jednog od akademika koji su bili na pogrešnoj strani historije, Handke će nažalost ostati upamćen kao genijalac.
Najveća ironija dodjeljivanja nagrade Peteru Handkeu je u tome što je historijski gledano Švedska kraljevska akademija odbijala dati nagradu mnogo većim imena upravo zbog njihovih političkih stavova. Recimo Lav Tolstoj nikad nije osvojio Nobelovu nagradu bez obzira što je bio nominiran čak pet puta uzastopno, objašnjenje je bilo da su njegovi politički i religijski stavovi previše radikalni. Karel Čapek nije dobio Nobelovu nagradu za književnost jer je njegovo pisanje previše uvredljivo prema Njemačkoj vladi. Argentinac Jorge Luis Borges je također bio nominovan nekoliko puta ali nikada nije osvojio nagradu zbog činjenice da je otvoreno podržavao diktature u Čileu i Argentini.
Dakle čini se da dokle god pisanje velikana književnosti ne smeta velikim svjetskim silama, ili ne dolaze iz zemalja koje imaju loše odnose sa švedskom možete dobiti Nobelovu nagradu. Negiranje genocida u jednoj maloj Bosni i Hercegovini je očigledno sasvim u redu prema Šveđanima, ali nije u redu prema Bosancima i Hercegovcima. Nije u redu prema Ivi Andriću. Nije u redu prema Nihadu Alihodžiću, Bosancu i Hercegovcu i osvajaču nobelove nagrade za mir 2013 godine. Nije u redu prema žrtvama rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a osobito nije u redu prema žrtvama Srebrenice.