Okruženi različitim ljudima, karakterima i uvjerenjima u ovom više pesimističnom svijetu, i dalje možemo naići i na nekog optimistu, potvrdila nam je Fatima Kendić, studentica Saobraćajnog fakulteta u Sarajevu.
„Optimistične osobe su spremne pružiti lijepu riječ, iskren osmijeh, dobro raspoloženje. Kao optimista na razne situacije djelujem smireno, bez ljutnje. Smatram da je svakom društvu potreban makar jedan optimista da bi to društvo moglo gajiti nadu za boljim sutra“, kaže Fatima.
Na pitanje kakvo njoj društvo odgovara, kaže: „Svakako da se u društvu optimističnih ljudi bolje osjećam jer takve osobe jednostavno napune dušu samopouzdanjem, ljubavlju, osmijehom“.
Fatima je u Sarajevo došla iz dalekog grada upravo radi studiranja. Bila je primorana iza sebe ostaviti sve dobre i bliske ljude koji je podupiru u životu, prvenstveno roditelje.
„Nije lako doći u ovako veliki i daleki grad bez igdje ikoga a pogotovo roditelja. Međutim budeš primoran da se na sve navikneš i da misliš lijepo bez crnih misli, tako sam i ja. Stekla nove i mnogo dobre prijatelje, upoznala ljude i zavoljela grad u kojem se sada nalazim, mislim da u svemu što nas snađe trebamo naći ono najljepše i samo na to misliti. Živim sa motom ‘živim i volim’, s tim da osmijeh ne skidam sa lica.“
Nasuprot optimističnim i pozitivnim osobama imamo i one koji na stvari gledaju iz drugog ugla. Da, to su pesimisti, kojima je i bijelo crno i puna čaša prazna čaša. U moru pesimista hrabrom se pokazala studentica Zdravstvenog fakulteta Medina Tahić da progovori o ovoj temi. Na pitanje kako izgleda život jednog pesimiste ona kaže: “Kada ja trebam donositi važne odluke u životu stalno mislim na najgore i da se neće desiti onako kako je planirano, vječiti pesimizam, dok u slučaju drugih ljudi nema većeg pesimiste od mene“.
Po svemu sudeći Medina je pesimista samo ako se radi o njoj dok se prema ostalim ljudima trudi biti optimistična. „Nekoliko puta sam pokušala biti optimistična i razočarala sam se, pa je lakše ne nadati se ničemu pa ako se desi suprotno samo ću se obradovati“, kaže Medina.
Na pitanje kakvi su ljudi kojima je okružena odgovara: „ Uglavnom ljudi sa kojima se družim su optimiste koji se trude da i mene učine takvom ali uzalud, bar zasad. Najveća doza pesimizma kod mene prisutna je uglavnom na fakultetu pogotovo tokom ispitnih rokova. Uvjerena da nikada ništa neću položiti i da će se sve loše završiti, odavno sam sa ovakvim razmišljanjem počela i pomalo nervirati svoje kolege. Iako na kraju sve bude i bolje nego sam očekivala, jednostavno ne mogu protiv sebe i takvih misli. U današnjem svijetu prema mom mišljenju glavni krivci ‘rađanja’ sve većeg broja pesimista su mediji, koji ne samo da nam zgade život u našoj zemlji nego život uopšte, konstantno ponavljajući loše stvari koje se dešavaju uz mrvicu lijepog. Zapravo su društvo i mediji krivci za ovakvo razmišljanje“, kazala je Medina.
foto: Adna Smajlović
Optimizam možemo definirati kao stanje uma u kojem osoba teži misliti da su šanse da stvari koje rade u njegovu korist ima mnogo više od šansi da stvari rade protiv njega. Optimiste teže povezati sve pozitivne stvari u životu s vlastitim naporima, njihov pogled je uvijek sklon traženju svjetlije strane života.
Sa druge strane imamo pesimizam, što se definira kao stanje uma, pri čemu je percepcija života osobe pretežno obilježena negativnošću. Pesimistični ljudi osjećaju da su odgovorni za sve negativne stvari koje im se događaju.
O ova dva pojma profesorica psihologije Selvira Draganović kaže:
„Pesimizam ili pesimistično razmišljanje jeste jedan od značajnih simptoma depresije ali nije samo to, te se ne može poistovjetiti sa depresijom. Pesimizam je povezan sa mentalnim zdravljem posebno sa stanjima kao što su anksioznost (tjeskoba) i stres. Vjerovatnije je da će se osoba koja dosljedno predviđa negativne ishode i događaje osjećati tužno ili zabrinuto, ali pesimistična perspektiva ne mora nužno dovesti do razvoja problema mentalnog zdravlja“, kaže Selvira Draganović.
Da optimizam sa sobom donosi više prednosti potvrdila su mnoga istraživanja, a neke od prednosti navela je i profesorica Selvira: „ Optimiste doživljavaju manje stresa od pesimista kada se suočavaju sa teškoćama u njihovim životima, optimiste su sposobne naučiti lekcije iz negativnih situacija, navode više ponašanja koja promoviraju zdravlje, ne zaustavljaju se i ne kažnjavaju zbog neuspjeha, vjeruju da je uspjeh ostvariv“.
Selvira Draganović je profesorica na fakultetu te se mnogo druži sa studentima pa nam je ukratko objasnila kakvo je njeno iskustvo sa studentima u pogledu pesimizma i optimizma i kako da mladi budu što više optimistični pogotovo tokom svog školovanja.
„Trebalo bi djecu još od najranije dobi učiti da traže i vide pozitivne strane događaja i stvari (kako pozitivnih i ugodnih tako i negativnih i neugodnih) koje im se dešavaju. Najvažnije je zapravo početi sa traženjem nečeg pozitivnog i nikad nije kasno da počnemo razmišljati kao optimiste. U mom radu sa studentima susrećem se sa obje skupine, ima i optimista i pesimista jer se, kako tvrdi ‘otac’ pozitivne psihologije Martin Seligman, optimističan ili pesimističan stil objašenjenja uči u djetinjstvu iz najmanje tri izvora: Stil objašnjenja vašeg primarnog skrbnika-djeca se upoznaju s načinom na koji njihova majka, otac govore o tome zašto su se dogodile dobre ili loše stvari te od njih uče, zatim kritika odraslih, te trauma. Ako smo kao dijete imali problema s rješavanjem nečega te se nismo uspjeli izboriti s tim, to iskustvo nas može naučiti da smo bespomoćni u prevladavanju životnih izazova“, kaže profesorica Draganović.
Sve je više slučajeva samoubistava mladih osoba, te se veoma često zapitamo šta je to što ih dovede do tog čina? More neobjašnjenih slučajeva i osoba koje više nisu među nama, a jedno pitanje i dalje lebdi u zraku – kako se probuditi iz mraka i pronaći svijetlu tačku u životu?
„Postoji srednji put između optimizma i pesimizma, a to je realizam. Ali ukoliko spadate u kategoriju pesimističnih ljudi te osjećate negativne posljedice vašeg stila mišljenja, to ne mora biti vaša sudbina, optimizam se može naučiti, potražite pomoć stručnjaka i poboljšajte svoje blagostanje i kvalitetu vašeg života. Tražite i činite dobre stvari u životu ali mudro i čuvajući sebe jer kao što kaže naša narodna ‘dobro se dobrim vraća’ „, poručuje profesorica Draganović.
