Ovdje donosimo dio njegove ispovijesti:
“Sve je počelo bolovima u mišićima
17. januara počeli su me boljeti svi mišići. Možda sam i imao blago povišenu temperaturu, no nije bila dovoljno visoka da bih primijetio. Na mišiće sam stavljao hladne obloge jer sam vjerovao da je riječ o običnoj upali.
Nemam pojma kako sam se zarazio. Stalno jedem u istom restoranu pokraj fakulteta gdje studiram japanski. U to vrijeme nisam šetao puno okolo jer je bilo jako hladno. Kako sam bio umoran, nakon predavanja sam išao odmah u studentski dom.
21. januara otišao je u bolnicu zbog povišene temperature
Do 21. januara još uvijek sam osjećao bolove po cijelom tijelu i nazvao sam oca. On je shvatio da nešto sa mnom nije u redu te me nagovorio da odmah dođem kući. Te večeri sam izmjerio temperaturu i bila je blago povišena. Moja majka je rekla ako mi se tijekom večeri temperatura ne snizi da ćemo ići u bolnicu. Te večeri oko 11 sati još uvijek sam imao povišenu temperaturu pa sam otišao u bolnicu Tongji.
Kad sam stigao u bolnicu, tamo je već bilo jako puno pacijenata. Shvatio sam da se nešto loše događa kada sam vidio doktore u zaštitnim odijelima. Do tada sam zaštitna odijela vidio samo u dokumentarcima o SARS-u. Nisam bio ni zaprepašten ni prestrašen kad sam vidio sve te ljude jer je to jedna od najboljih bolnica u Wuhanu i u njoj uvijek ima puno ljudi.
CT je pokazao sjenke na plućima
Upravo zbog te gužve, odlučio sam otići u bolnicu za plućne bolesti. To se pokazalo dobrom odlukom. Kad sam došao, u toj bolnici nije bilo nijednog pacijenta. Tamo su mi testirali krv, jetru i napravili CT. Rezultati CT-a pokazali su blage sjenke na obje strane mojih pluća. Počeo sam uzimati lijekove koje su mi propisali liječnici.
22. januara izolirao se u kući roditelja
Kad je Wuhan zatvoren, moj otac me stavio kod kuće u karantenu. Iz filmova koje sam gledao, znao sam da bi bilo najbolje nabaviti zalihe hrane, tako da smo kupili hrpu instant nudli, koje na kraju nitko nije pojeo. U trgovinama je bilo svega, osim sredstava za dezinfekciju. Inače, moj otac radi u uredu jedne farmaceutske tvrtke, a majka je pohađala nastavu na medicinskom fakultetu tako da su oboje mogli dobro reagirati na moje stanje. Izolirao sam se 22. siječnja. Moja soba ima svoju kupaonicu, što je bilo dobro. Baka je kuhala za mene i kad mi je donosila hranu u sobu, nosila je masku. Koristili smo jednokratno posuđe tako da kad bih pojeo sve smo mogli baciti.
25. januara doktori su posumnjali na koronavirus
25. siječnja imao sam pregled. Tada sam već počeo kašljati. Moj kašalj je bio jako suh s malo žute sluzi. Rezultati pretrage pokazali su da se moja situacija pogoršava te da se infekcija širi na cijela pluća. Doktori su mi tada rekli da sumnjaju na koronavirus, no da jedino stručna komisija može odlučiti tko će biti testiran.
Već sljedećeg dana postalo mi je jako teško ustati i drhtao sam od hladnoće. Osjećao sam se kao da imam jako visoku temperaturu, i imao sam je. Izmjerio sam 39 Celzijevih stupnjeva. No već te večeri temperatura je nestala. Osjećao sam se kao da sam bio na putu do pakla i nazad.
Toliko sam kašljao da su me boljeli trbuh i leđa
Taj period od 21. do 26. januara je bio najgori. Toliko sam kašljao da su me boljeli trbuh i leđa. Tada sam shvatio da mi je potrebna neka duhovna podrška ili se neću izvući. Stoga sam odlučio gledati svoje omiljene animirane filmove anime. Kad sam vidio njihove normalne, sretne živote, pomislio sam da ću se možda morati oprostiti od ovog života zauvijek. Dok sam gledao jednu epizodu, glavna heroina je na početku imala probleme, no nadišla ih je i uspjela u karijeri.
Znate, sredinom veljače trebao sam ići u Japan na koncert Azake Ohashi, japanske anima umjetnice koja posuđuje svoj glas, no zbog svega što se događalo, mislio sam da ću to morati otkazati. Bio sam na njenom nastupu prošle godine i odlučio sam da želim biti menadžer glumaca koji posuđuju svoje glasove. Tako da, dok sam gledao jedan anime, razmišljao sam kako se moram izvući ako želim ponovno ići na njen koncert. To me je uistinu ohrabrilo i osjetio sam svojevrsno olakšanje. Tog tjedna dva puta sam sanjao da sam upoznao Azaku Ohashi.
28. januara testiran sam na koronavirus
Drugi pregled imao sam 28. siječnja. Pluća su mi bila u sve boljem stanju. Nakon medicinskih konzultacija, doktori su odlučili da mogu biti testiran na koronavirus. Rezultati su pokazali da sam pozitivan na koronavirus i besplatno sam dobio anti-HIV lijekove. Pošto mi se stanje poboljšalo, a bolnice su bile prenapučene, rečeno mi je da ostanem kod kuće u izolaciji.
Moj stariji brat počeo je imati povišenu temperaturu i kašljati 29. siječnja. A istog dana i moja baka je dobila povišenu temperaturu. Brat je testiran na koronavirus 2. veljače i rezultati su bili pozitivni. Baka je imala temperaturu četiri dana, no nakon toga se oporavila. Ona nije testirana. Brat se isto s vremenom oporavio i njegovi rezultati na koronavirus sada su negativni.
4. veljače rezultati testiranja na koronavirus bili su negativni
4. veljače CT je pokazao da su se moja pluća oporavila, a prestao je i kašalj. Ponovno sam testiran i rezultati su bili negativni. Ipak, morao sam se još jednom testirati. I rezultati testiranja provedenog 7. februara također su pokazali negativne rezultate na koronavirus te sam i službeno proglašen izliječenim.”