Zašto uopšte i sumnjati da ćemo dogodine u banjalučkoj kasarni «Kozara» gledati serBske askere u tradicionalnim uniformama, po kojima ih najbolje pamti ono nešto preživjelih Bošnjaka iz srebreničkog genocida. A tada, pomoz’ Bog askeri, neće više biti nikome smiješno.
Milorad Dodik, vojni strateg, raspoređen na mjestu švercera visokoakciznom robom u Laktašima u vrijeme zadnjeg rata, pozvao je jučer u Banjaluci vojnike u uniformama oružanih snaga BiH, da svoj sljedeći rođendan dočekaju u odorama nekadašnje Vojske Republike Srpske (sic!). Smješkali su se ljudi načeti neimaštinom i PTSP-ijem dok su slušali vrhovnog komandanta Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, kako iznosi svoje vlažne snove glede dokidanja baš tih oružanih snaga, baš te Bosne i Hercegovine.
Sun Cu iz Laktaša
Dodik kaže: «Nabavićemo uniforme vojske Republike Srpske, ove svečane, ali imaju i ove ratne. Više od polovine onog stroja biće obučeno u uniforme vojske Republike Srpske, a jedan dio biće obučen u uniforme Trećeg pješadijskog Republika Srpska puka da se vidi kontinuitet i to ja ne mislim da bi mogao da bude problem. Ukoliko bude problem, mi ćemo dan vojske u ovom kapacitetu naći destinaciju gdje hoće, ali ovo je naša kasarna.»
Dodik misli, pored mene je ova budala od vojnog srbijanskog ministra Aleksanadara Vulina, pa kad on može sav pod tikovima ovako polušizofren i nesposoban za vojsku da komanduje generalima i pukovnicima u Srbiji, a što se ne bih ja igrao vojnog stratega. Dodik misli, ako mu šarada ne uspije u kasarni oružanih snaga, dogodine će srBske maskirke iz naftalina nostiti negdje po laktaškim lugovima, dolinama i gajevima. Nekažnjeno, dabome!
I sve do ovog momenta narečene misli i riječi Dodikove se mogu podvesti pod zajebanciju, no ako znamo da uvijek ima seoskih lola koje će dati svoju djecu u paračetnički stroj, više nije nimalo smiješno. Pa naslov, pomoz’ Bog askeri, važi do momenta kada Dodik zaista ne isuče amblem sa srBskim orlom i ocilima i zalijepi ga kao isključivo znamenje vojske Republike Srpske na dio oružanih formacija Bosne i Hercegovine. A ta i takva restaurirana vojska, osim podizanja tenzija, može bilo šta. Jer kako i ne bi mogla, kad onaj iz sredine priče, muntavi srbijanski ministar vojni Vulin kaže:
«Republiku Srpsku su stvorili Srbi jedinstveno i samo nejedinstvom, mogu da je izgube. Nikako drugačije”
Ujeo Vulin naše magareće oružane snage
I u pravu je koliko god muntav bio! Vaistinu, da nije bilo Velikog brata iz Srbije u vidu oružanih snaga te iste zemlje, u vidu naoružanja te iste zemlje, u vidu zločina koje su počinili specijalci na platnom spisku Republike Srbije, o daa, zaista ne bi bilo ni Republike Srpske. Ti «jedinstveni Srbi», čitaj država Srbija, naravno da je umiješana u gotovo sve zločine u BiH, računajući i srebrenički genocid. Nekažnjeno, naravski.
Jer da je oficijelna Srbija dobila po nosu od UN-a i Međunarodnih sudova, ne bi ministar te države u po Bosne i Hercegovine zazivao na njen raspad i rastakanje i to ne bilo kakvo, nego vojno. Potpuno opušten, stranac u Bosankoj Krajini se zalaže za vazdizanje vojske bremenite genocidom i separatizmom.
Zamislite samo BiH ministricu odbrane Marinu Pendeš kako negdje na Sandžaku saopštava vojnicima Republike Srbije da su oni dio jednog, bosanskog bića i da će svi oni zajedno raditi na ujedinjenju Bošnjaka. Naravski, ovo je nezamislivo iz hiljadu i jednog razloga, ali držimo se onog državno-nepovredivog. Tako nešto bi izazvalo neopjevani skandal za sva vremena. Ovo kod nas? Ma nikom ništa. Ujeo vuk magare, preciznije ujeo Vulin BiH oružane snage.
A na krilima, tog nikom ništa, logično i što se Dodik raskrilio i polunaredio narodu i onim ljudima u stroju da se dogodine preobuku. Maskirno i doslovno.
Slaba je vajda sad govoriti kako gazda daje volove, a siromah sinove, slaba je vajda naklapati kako Dodikov sin kupuje stan u Moskvi i kako mu ne pada na pamet uniformisan paradirati po Lijevče polju. Velim džaba sve to, kad je baš taj Dodikov režim u RS-u za samo desetak godina od nekakve deklarativne vojne neutralnosti stvorio zilotsko-pravoslavnu militantnu džamahiriju, pogleda i čežnje uperene ka Beogradu i Moskvi.
A, šta radi oficijelna BiH politika?
Češanje maskirnih jaja
Aha, nedjelja je bila!
A nedjeljom se hvataju ublehe i bleji u zid. I da, Bog te mazo, pa Dodik je predsjedavajući Predsjedništva. Radi čovjek, nema šta. Na rastakanju zemlje, čiji je predsjednik i čiju platu rastakanjem zarađuje. Radi i to prekovremeno!
Reakcija nema. I neće ih biti jer će nas dočekati mamurni ponedjeljak, kiše i ostale stvari, važnije od paravojske u srcu zemlje. I tako nam je u svemu.
I treba zaiste reći, kao i u vezi sa formiranjem rezervnog sastava policije, ne pravi Dodik (para)vojne formacije zbog prirodnih, elelementarnih nepogoda, nego pravo zato ŠTO MU SE MOŽE, drugo zato ŠTO PLANIRA DRILOVATI SVOJ NAROD i treće zato ŠTO U NEKOJ BUDUĆOJ KONSTELACIJI SNAGA MOŽE DOBITI SVOJU (PARA)DRŽAVU.
A šta ćemo onda sa asekrima serBskim? Hoćemo li se i dalje zajebavati?
Velim, toliko je toksičan prostor u RS-u i nabijen militantnim naobijem, a s druge strane toliko su ljudi obespravljeni i uniženi da će za hiljadu maraka postati bolji, lojalniji i odaniji Dodikovi askeri od onih Erdoganovih u Ankari i Istambulu.
Upamtite, (još) ove godine se borbena formacija zove Treći oružani puk. (Još) ove godine se slavi i njen dan. Dogodine bi to mogao biti opetovani isključivi, ekskluzivni Dan vojske Republike Srpske, sve zajedno sa pripadajućom ikonografijom pod zastavom serBskom i posterom Ratka Mladića. I to nije paranoisanje. to je najprostije rečeno, aktuelno stanje stvarni na terenu. Da je to tako, govori i Dodik Milorad, koji kaže kako je vrhovna komanda ovog puka u Banjaluci.
Sami izvucite zaključke.
Zašto uopšte i sumnjati da ćemo dogodine u kasarni «Kozara» gledati serbske askere u tradicionalnim uniformama, po kojima ih najbolje pamti ono nešto preživjelih iz srebreničkog genocida.
A tada, pomoz’ Bog askeri, neće više biti nikome smiješno. Iskreno, nije ni sada. Ko ima oči, samo mu se crta.
Kada je Sun Cu, na početku petog vijeka prije nove ere, pred kraj svog života rekao: «Nikada ne pokušavaj da pobijediš silom tamo gdje možeš pobijediti obmanom», mislio je upravo na ovakve situacije.
Ne znam da li je Dodik čitao kineskog pisca, mislioca i vojnog stratega, ali sam siguran da ostatak Predsjedništva nije ni omirisao njegovu knjigu «Vještina ratovanja».