Mirjana Ćuskić iz Helsinškog komiteta za ljudska prava iz Bijeljine za projekat Faceplus objašnjava zašto nismo svjesni problema govora mržnje. Ističe kako smo prije svega opterećeni nizom svakodnevnih brojnih egzistencijalnih problema, te da građani u našem društvu često nemaju vremena razmišljati o govoru mržnje iz date problemske perspektive, nego prosto, uglavnom prećutno, prihvataju ovaj negativan obrazac ponašanja kao sasvim normalan i uobičajen.
RAZGOVARALA: AZRA MUSTEDANAGIĆ
Dodaje da nas ne smije čuditi ovako mali broj zaprimljenih žalbi po osnovu govoru mržnje, jer imajući u vidu da građani, nažalost, pod uticajem različitih okolnosti, više šire ovu negativnu pojavu nego što je osuđuju, ni ne shvatajući kakve negativne posledice ostavlja na svakodnevi život svih građana u našem društvu.
“Svaki vid diskriminacije, stigmatizacije, netolerancije i nasilja motivisan rasnim, nacionalnim vjerskim i drugim oblicima mržnje direktna je posljedica subjektivno zasnovanih predrasuda prema drugačijem i neminovno je, kroz različite vidove edukacija, ali i ohrabrivanje žrtava govora mržnje da o tome više govore, efikasno raditi na prevazilaženju ovakvih podjela i iskorjenjivanju javnih poruka koje sadrže mržnju i poziv na nasilje prema različitim grupama ili pojedincima.”
Faceplus: Virtuelni svijet ostavlja širok prostor pojedincima da šire govor mržnje, bez straha će biti sankcionisani. S obzirom da društvene mreže nisu definirane kao medij, trenutno ne ulaze u naše medijske zakone. Odgovornost društvenih mreža određena je samoregulirajućim aktima vodećih internetskih platformi. Da li postoji mogućnost za usvajanje zakona?
Zakoni koji regulišu neželjeno ponašanje na društvenim mrežama su i u modernim demokratskim državama, kao što je npr. Njemačka, usvojeni tek prije par godina, te nije realno da u Bosni i Hercegovini možemo u skorije vrijeme očekivati usvajanje takvih zakona, naročito imajući na umu duboki podijeljeni i nestabilni politički i društveni sistem kakav je trenutno na snazi. Ono o čemu se uglavnom raspravlja u javnosti jeste kako s jedne strane ograničavati nedopuštena ponašanja, nedopuštenu komunikaciju, ali sa druge strane voditi računa da se poštuje sloboda govora, sloboda izražavanja kao jedno od temeljnih sloboda i prava. Veoma je delikatno dozvoliti privatnim kompanijama regulaciju nečega što spada u sferu javnog. Takođe, svjedoci smo da su brojni zakoni u našoj državi samo mrtvo slovo na papiru, pa nisam sigurna koliko bi samo formulisanje i usvajanje ovakvog zakona istinski doprinijelo suzbijanju širenja govora mržnje.
Faceplus: O govoru mržnje ponekad se može čuti da on nije problematičan, već da predstavlja samo još jedan oblik slobode izražavanja. Sloboda izražavanja i govor mržnje gdje je granica?
Jako je teško razlučiti granice slobode izražavanja. Ono što je za nekoga govor mržnje, za nekog drugog je samo izražavanje sopstvenog mišljenja. Kada je govor mržnje u pitanju veoma je važan sadržaj sporne izjave ili poruke, na koji način se manifestuje, koliko se često ponavlja, kao i u kojim društvenim okolnostima. Govorom mržnje zapravo se zloupotrebljava sloboda govora i izražavanja. Stoga, različite diskriminatorne, mrzilačke i uvrijedljive poruke upućene određenim pojedincima ili grupama u cilju njihovog zastrašivanja i uznemiravanja ni slučajno ne možemo podvesti pod slobodu izražavanja.
Faceplus: Učinci govora mržnje višestruko su štetni, a mogu biti pogubni za određene društvene skupine i njihove pripadnike. Kako reagovati na govor mržnje?
Različiti vidovi edukacija, otvorene i konstruktivne javne rasprave, sloboda govora i izražavanja, kao i poštovanje prava na drugačije mišljenje, veoma su važna sredstva za prevenciju i ograničavanje govora mržnje u svakom demokratskom društvu. Ipak, da bi se na efikasan način zaustavilo širenje govora mržnje, neophodno je da ovakve pojave budu objektivno procesuirane i sankcionisane, bez izuzetaka u odnosu na različit društveni, politički, ekonomski i kulturni status onih koji ga šire. Takođe, neophodno je ohrabriti one koji su žrtve kontinuiranog govora mržnje da o tome progovore i da zapravo njihova iskustva budu motiv za kreiranje novih inicijativa u ovoj oblasti, ali i imperativ predstavnicima nadležnih institucije da ovakve pojave najoštrije sankcionišu.
Faceplus: Svrha je govora mržnje poniziti, difamirati, zastrašiti, diskriminirati, ušutkati, izolirati, napasti određenu ciljanu skupinu i njene pripadnike. Istovremeno se tim govorom želi homogenizirati i mobilizirati određene mrzilačke skupine koje zastupaju takve ideje, kao i pridobiti za njih nove sljedbenike. Odakle potreba za tolikim govorom mržnje pa posebno sada ne samo u mladim generacijama već osjetimo i kod starije genracije?
Mladi u BiH odrastaju u društvu čije je glavno obilježje i dalje ukorjenjena podijeljenost, po brojnim osnovama. S obzirom na činjenicu da mlade generacije odrastaju u okruženju koje ne podstiče nezavisno i kritičko razmišljanje, nažalost, dominantni modeli ponašanja su apatija i nezainteresovanost. Govor mržnje upravo je idealan alat koji koriste političari kako bi skrenuli pažnju građana sa stvarnih, svakodnevnih problema, a koji su, najvećim dijelom, i prouzrokovani njihovim nekonstruktivnim djelovanjem.
Faceplus: Govor mržnje za posljedice može imati i one koje su fizičke prirode, jer poznato je da govor mržnje može potaknuti na fizičko nasilje. Žrtva govora mržnje može se ili sama povrijediti jer vjeruje u ono što je rečeno ili zbog toga može iskaliti ljutnju na nekome drugom. Kako pomoći osobi koja proživljava slične ili ove situacije te kako pristupiti istoj osobi?
Neophodno je da u široj društvenoj zajednici vlada klima podrške i razumijevanja koja će ohrabriti one koji se suočavaju sa govorom mržnje i nasiljem da podijele svoja iskustva. To u našem društvu nije lako, naročito ukoliko uzmemo u obzir izuzetno visok stepen nepovjerenja građana prema institucijama koje su nadležne za procesuiranje ovakvih pojava. Civilno društvo, ali i mediji, imaju veoma takođe veoma značajnu ulogu o jačanju društvene svijesti o ovom problemu, kao i u podsticanju žrtava da prijave govor mržnje. Ovakav vid nasilja nije samo individualni, nego i važan društveni problem, na čijem rješavanju različiti akteri treba zajedno i predano da rade, u cilju stvaranja slobodnog i nediskriminatorskog javnogh prostora u BiH.
Faceplus: U našoj ideološki žestoko polariziranoj političkoj javnosti i više-manje monološki strukturiranom javnom diskursu, često se gube svi kriteriji: politički i svjetonazorski neistomišljenik postaje neprijatelj, a njegov se politički diskurs etiketira kao govor mržnje kojeg svim sredstvima valja ušutkati i protiv kojeg se zaziva državna represija. Da li je Bosna i Hercegovina puna mržnje u izdražavanju i neistomišljenju?
Društvo u kojem živimo ne ohrabruje građane i mlade da razmišljaju i djeluju otvoreno i kritički. Naprotiv, ono stvara političku i ekonomsku klimu u kojoj pojedinci vrlo lako mogu postati skloni mržnji, agresiji i nasilju. U sistemu u kome nema motivacije i nagrada za društveno odgovorno ponašanje, ali i sankcija za društveno neprihvatljivo ponašanje, širok je prostor za manipulisanje različitim društvenim grupama koje ne poštuju različitosti i otvoreno ispoljavaju agresiju i nasilje prema onome što je drugačije u odnosu na njihove primarne vrijednosti i stavove.
Faceplus: Može li se ograničiti govor mržnje za početak bar u virtuelnom svijetu?
Iako nas različiti zakonski propisi obavezuju da se suzdržimo od djelovanja kojim se širi govor mržnje, u praksi oni pojedincima djeluju daleko i nejasno, a izostanak adekvatnih sankcija dodatno pogoduje okolnostima u kojima govor mržnje dominira. Ipak, različiti vidovi edukacija, otvorene i konstruktivne javne rasprave, sloboda govora i izražavanja, kao i poštovanje prava na drugačije mišljenje, veoma su važna sredstva za prevenciju i ograničavanje govora mržnje u svakom vidu, pa tako i u virtuelnom svijetu.
Savjeti, preporuke, borbe
Sve ono što napišemo ili izgovorimo kao pojedinac ili dio neke grupe i te kako ima svoju težinu. Prevazilaženje stereotipa i predrasuda daje mogućnost uspješnog i održivog života u etnički mješovitim društvima, stoga su obrazovanje mladih, jačanje i osnaživanje građanskih inicijativa za promjene koje se odnose na napredak, mir i blagostanje ključne vrijednosti kojim bi na tom putu svi, trebalo da se vodimo. Mladi u BiH bi trebalo da njeguju kulturu sjećanja i dijaloga i da se distanciraju i javno osude sve poruke mržnje i nasilja, te na taj način postanu snažni društveni agenti za mir i pozitivne promjene u BiH.