Vakcina je jedino riješenje protiv pandemije korona virusa. Dok ne bude vakcine život neće biti normalan, kaže za RSE profesor dr Andrej Trampuz, direktor laboratorije za istraživanje infektivnih bolesti na “Charité – Universitätsmedizin” u Berlinu, jednoj od najvećih univerzitetskih bolnica u Evropi.
On upozorava da ako bi se poslije vrhunca pandemije otvorio prostor za normalan život, kao što je bio i ranije, onda bi ona opet buknula, jer je sada inficirano manje od jednog procenta svjetskog stanovništva, što znači da ne postoji kolektivni imunitet.
“Moći će da se ide na posao ili okuplja u manjim grupama, ali većih događaja ove godine neće biti. I ovi manji skupovi će vjerovatno biti ili sa maskama ili sa distancom. Do kraja ove godine moraćemo biti vrlo oprezni i to neće biti normalan život”, smatra doktor Trampuz.
Prema njegovim riječima, u ovoj pandemiji su naučene lekcije, pa će se svijet bolje pripremiti za sljedeću “koja će sigurno doći”.
Povodom raznih teorija zavjere, dr Trampuz ističe da nijedan čovjek nije toliko inteligentan da napravi takav virus.
“Samo je priroda toliko inteligentna da može da ga stvori”.
Još nismo na vrhuncu pandemije
RSE: Da li smo blizu vrhunca pandemije korona virusa? Kada se dostigne koliko će dugo onda opadati, odnosno kada će nestati?
Trampuz: Još nismo na vrhuncu pandemije u evropskim državama, osim Italije. Ona je izgleda stigla do vrha i onda treba još dva tri sedmice da se polako može razmišljati o početku normalnog života. Sve druge države osim Norveške imaju vjerovatno još dvije sedmice da dođu vrhunca, do nivoa na kojem je sada Italija.
To znači da će biti još gore, pa su zbog toga neophodne još intenzivnije mjere kao bi se smanjio prenos virusa u populaciji. Vidimo nove infekcije svaki dan, tako će dvije sedmice kasnije biti više pacijenata u bolnicama i deset odsto njih trebaju intenzivnu terapiju. To znači da će biti vrlo napeto još sigurno mjesec dana.
RSE: I biće, nažalost, i dosta žrtava.
Trampuz: Da. Zbog toga je vrlo važno da spriječimo svaku novu infekciju. Jer 5 odsto ljudi ima težak oblik COVID-19 i od toga polovina koja dođe na intenzivni odjel zbog toga i umre. Znači, ne radi se samo o tome da moramo spriječiti kolaps zdravstvenog sistema, već je svaka nova infekcija previše.
Zbog toga je vrlo bitno da se ljudima kaže da trebaju dosljedno sprečiti svaku novu infekciju distanciranjem, najmanje dva metra, i dodatno sa nošenjem maske koja će onemogućiti da se virus širi sa jedne osobe na drugu.
Zašto je smrtnost u Njemačkoj najniža?
RSE: Najniža je stopa smrtnosti u Njemačkoj, negdje ispod dva odsto, za razliku od relativno visoke u Italiji i Španiji. U Italiji je više od deset procenata. U čemu je tajna? Da li u masovnom testiranju u Njemačkoj ili ranim mjerama zdravstvene zaštite? Zašto je tako velika razlika u smrtnosti?
Trampuz: Smrtnost u Njemačkoj od ove infekcije je negdje oko 2 odsto, jer je zdravstveni sistem kvalitetan i ima sve kapacitete. To se ne ogleda samo u broju kreveta u bolnici nego još više koliko ima osposobljenog medicinskog osoblja. Ako to fali, onda ljudi dođu prekasno do intenzivnog odjela i dramatično se povećava smrtnost.
U Italiji je preko 10 odsto a može biti i više u državama koje nemaju dobar zdravstveni sistem. Kod ove infekcije vidimo da može vrlo brzo da se pogorša stanje od neke normalne gripe i slične infekcije, pogotovo kod starijih pacijenata.
Zbog toga za par sati treba da se reagira. Prvo da se daje kisik i kasnije, ako to nije dovoljno, taj pacijent stavi na intenzivni odjel gdje treba onda da se ventiliraju. To znači da dobiju kisik ili neinvazivno ili se intubiraju i onda radi mehanička ventilacija.
Mnogo više inficiranih nego što se zna
RSE: Da li je jedno od objašnjenja za relativno nisku stopu smrtnosti, u Njemačkoj u odnosu na ostale zemlje, i to što je ona istestirala sve ljude koji su u ovom trenutku pozitivni, znači 100 i nešto hiljada, dok ove cifre koje imamo kada je riječ o Italiji, nekih 140 hiljada, nisu realne. Da je, zapravo, najmanje nekoliko puta više zaraženih ali da, jednostavno, u tim zemljama ne stižu da ih testiraju.
Trampuz: To je tačno. Što više se testira sve više se otkriva koje su osobe inficirane. Ali i u Njemačkoj imamo vjerovatno tri do deset puta više ljudi koji su inficirani a nisu testirani. Tako da najviše prenosa virusa dođe od asimptomatskih ljudi, znači onih koji nemaju simptome ili ih imaju samo malo, pa ni ne znaju da su inficirani.
U 80 odsto slučajeva ova infekcija je kao normalna prehlada samo sa malo kašlja i temperature i ti ljudi i ne znaju da su inficirani. Tako da u drugim državama u kojima nedostaju kapaciteti za testiranje, vjerovatno da ima još više neidentificiranih ljudi koji prenose virus dalje, uključujući i u domove za starije ljude gdje može vrlo brzo da se proširi. I vidimo da imamo odjedanput više umrlih ljudi prije nego što dijagnosticiramo infekciju.
Znate, vrlo je važno da ljudi koji rade u medicinskim ustanovama i u domovima za stare ljude nose maske. Jer na taj način iako smo inficirani ne prenosimo virus na druge ljude. I to smo vjerovatno u Evropi prekasno uveli. Da smo mjesec ranije kazali da svi nose maske, onda bi vjerovatno spriječili ovu pandemiju u Evropi.
Fudbalska utakmica žarište virusa u Italiji
RSE: Zašto je mnogo umrlih i u manjim državama poput Holandije, Belgije, Švajcarske? U Holandiji, Belgiji je umrlo više od dvije hiljade ljudi kao i u Njemačkoj, s tim što su one nekoliko puta manje zemlje od Njemačke.
Trampuz: Ovaj virus se ne širi odjedanput na cijelu zemlju nego ima žarišta. Do infekcije dolazi tamo gdje se odjedanput više ljudi skupi. Ako ima više ovih žarišta onda se zaraza vrlo brzo raširi.
Tako je bilo, na primjer, u Italiji gdje se na nogometnoj utakmici okupilo 45 hiljada ljudi kada je već virus bio tamo. I u tom jednom danu na tribinama na tom stadionu inficiralo se hiljade i hiljade ljudi. Odjedanput su svi ti ljudi došli u bolnice jedan do dvije sedmice, koje nisu mogle da ih sve prime i medicinski dobro opskrbe.
Bilo je puno drugih država koje su presporo reagirale na ova žarišta, pa sada imaju dosta inficiranih. U Njemačkoj nije bilo toliko većih manifestacija, tako da nemamo tako velikih žarišta. Doduše, bio je ovaj karneval gdje se isto više ljudi okupilo.
RSE: Gdje je bio karneval?
Trampuz: U Kelnu.
Azijske zemlje imaju iskustvo sa SARS-om
RSE: S druge strane, u Japanu i drugim azijskim državama je situacija mnogo bolja, što pokazuju brojke, nego u Evropi i SAD, iako je žarište bilo najpre u Kini i odatle je, zapravo, krenula ova pandemija.
Trampuz: Postoje četiri države koje su uspjele da vrlo efikasno prekinu prenos virusa. To su Južna Koreja, Singapur, Japan i Honkong. Sve one imaju puno iskustva sa epidemijom SARS-a pre 13 godina i ljudi znaju da je važno da se štite sa maskama, tako da je sasvim normalno da ih svi nose u javnim područjima.
Na taj način se može efikasno spriječiti prenos virusa sa jedne osobe na drugu. Zato imaju mnogo manje inficiranih.
Biznis lobiji spriječili blagovremenu reakciju
RSE: Kako komentarišete ocjene da nadležne službe nisu blagovremeno reagovale? Zašto su toliko zakazale u SAD i Evropi? Doduše, mnogi smatraju da je i Kina podbacila, da nije na vrijeme reagovala i informisala cijeli svijet.
Trampuz: U Kini je prvi slučaj pneumonije virusa COVID-19 bio opažen već 31. decembra, ali su reagirali tek 24. januara. Znači, oni su izgubili više od tri sedmice i u to vrijeme se virus raširio. A onda su u Evropi, i sada u SAD, sve države reagovale prekasno.
I Njemačka nije reagirala odmah tako da smo izgubili možda dvije ili tri sedmice koje smo imali ispred Italije. Zašto je tako? Zbog toga što su gospodarski, biznis lobiji uticali na politiku da im omogući da dalje rade, inače ako se napravi ovaj lockdown onda dođe do recesije i to su htjeli spriječiti.
Bićemo spremniji za sljedeću pandemiju, koja će sigurno doći
RSE: Takođe, da li su od ranije zapostavljene neophodne mjere predostrožnosti. Na primjer, skladištenje neophodnog materijala, zatim obezbjeđivanje nužnog broja zdravstvenih radnika. Pominje se i problem smanjenja finansijske podrške fundamentalnim istraživanjima u ovoj oblasti.
Svijetska banka je upozoravala još 2013. na opasnost od pandemije. Bil Gejts prije nekoliko godina. Nekako je fokus na ovim praktičnim, da kažem komercijalnim istraživanjima koje donose pare. Da li bi ta fundamentalna istraživanja mogla da predvide ovakav tok i da se onda djeluje brže i izbjegne ovakva pandemija?
Trampuz: Svakih četiri do sedam godina dolazi, po statističkim računima, do pandemije. To smo i vidjeli u prošlim godinama: na primjer, SARS i MERS. Ali niko nije predvidio da će se pojaviti tako lako prenosiv virus da jedan čovijek inficira više od dvoje, troje, četvoro osoba.
Sada je u ovoj pandemiji čak i do devet ljudi bilo inficirano od jedne osobe. Tako da se vrlo brzo raširio i to nismo očekivali. Tu je iznenadio nas sve. No, sigurno ćemo poslije ove pandemije biti spremniji za sljedeću koja će sigurno doći. Vrlo je važno i da ima liječnika i medicinskog osoblja, da se tu ne štedi.
Važnost maski i ciljanih mjera
RSE: Koliko će sve ovo trajati? Rekli ste da se Italija već vjerovatno približava vrhuncu, a ostale zemlje za dvije, tri sedmice, možda mjesec dana. Onda se očekuje neki pad. Čemu se možemo nadati na ljeto? Hoćemo li, na primjer, moći na ljetovanje, da putujemo? Hoće li se virus vratiti na jesen i zimu sve dok se ne pronađe vakcina?
Trampuz: Jedino riješenje je vakcina. Dok ne bude vakcine život neće biti normalan. Ali, ako ne bude više toliko novih infekcija u populaciji, onnda umjesto konkretnog lockdowna, možemo ciljano da sprečimo prenošenje virusa.
To se može postići ako budemo imali brze testove koji mogu u jednom minutu poslije brisa ždrela da pokažu da li je neka osoba pozitivna. Onda se može napraviti mikroizolacija, tako da se sve osobe koje su bile u blizini odmah stave u karantin.
Druga mjera su maske, ako ih svi nosimo onda se virus ne prenosi.
Treće, tu su razne nove digitalne metode koje mogu da pomognu u identifikaciji gdje se virus širi.
Moramo da preživimo do kraja godine
RSE: Šta to praktično znači prevedeno na jezik običnih ljudi? Da li će virus sada opasti? Da li će se tokom ljeta na neki način, ne povući, ali dosta smanjiti intenzitet? Hoće li se ponovo vratiti na jesen ili zimu?
Trampuz: Taj virus vjerojatno nije sezonski. Znači, on može pošto je toliko zarazan da se lako širi, čak i ljeti, ako ne se ne bi pridržavali zaštitnih mjera.
Dakle, moramo držati distancu od dva metra da se spriječi prenos, jer se ovaj virus ne širi preko dva metra. Kad nema više novih infekcija onda se smanjuje od daljnjeg širenja. Znači, moramo smanjiti rizik od prenošenja i da manje virusa cirkulira među ljudima.
Kad to bude na nekom niskom nivou, onda ljudi koji nisu rizični mogu polako da normalizuju život. Ali, do kraja ove godine moraćemo biti vrlo oprezni i to neće biti normalan život.
Ostaćemo na distanci, a ako vidimo da se više ljudi inficira onda treba usporiti virus sa dodatnim mjerama. Tako moramo da preživimo do kraja ove godine. Kad dođemo do vakcine, onda ćemo vakcinisati sve ljudi i problem će biti riješen.
70-80 odsto inficiranih ukoliko se ukinu mjere
RSE: Da li su ljudi, koji su već bili inficirani i preležali su ovu bolest, stekli imunitet i na koliko dugo? Šta mislite o teoriji takozvanog imunitetu krda (herd)? Da li bi to onda pomoglo da se virus uspori, jer je očito mnogo više zaraženih od registrovanih oko 1.5 miliona ljudi.
Trampuz: Oni koji su preboljeli infekciju oni su imuni, vjerovatno za više godina. Tako da oni ne mogu da se inficiraju još jedan put i ne mogu da prenose virus na druge.
Ali, imaćemo samo manji dio ljudi, sigurno manje od deset odsto poslje vrhunca pandemije, koji će ovim prirodnim putem biti imunizirani. Tako da neće još biti herd immunity. Dovoljni broj inficiranih moguć je samo ako ne bi preduzeli bilo kakve mjere. Tada bi se za par mjeseci zarazilo 70 ili 80 odsto stanovništva
Vakcina za 12 mjeseci
RSE: Pominjete vakcinu do kraja godine. Mnogi smatraju da je za njeno otkriće i masovnu proizvodnju potrebno između 12 i 18 mjeseci. Neki stručnjaci su malo rezervisani da je to moguće u tako kratkom vremenskom roku. Doduše, tehnologije su napredovale ali se često pominje da je za pronalaženje vakcine protiv tuberkuloze, ako se ne varam, bilo potrebno 14 godina.
Trampuz: Realno je da se za 12 meseci napravi vakcina jer smo radili puno istraživanja 2003. godine za SARS. To je sličan korona virus tako da je mnogo toga pripremljeno. Sa ovim novim virusom kojeg imamo identificiranog već od januara, moramo još samo pripremiti i testirati sigurnost i efikasnost. Dve vakcine su već su na putu do kliničke pretrage.
RSE: Znači, sa proizvodnjom negdje na proljeće?
Trampuz: Da. Postoje samo dve ili tri veće kompanije koje je mogu napraviti, ali to će biti prioritet broj jedan jer svaki dan u kome nemamo normalan život je totalno problematičan – i u socijalnom smislu, a i trpi ekonomija. Tako da sve što se sada ulaže u vakcinu, to će biti jedna od najboljih investicija.
Balkan još nije izbjegao najgore
RSE: Govorili smo o stanju u Zapadnoj Evropi, SAD, u Aziji. Zemlje Zapadnog Balkana i bivšeg socijalističkog bloka, barem po brojkama, mnogo bolje prolaze. Kako to objašnjavate? Neki smatraju da je to i posljedica očuvanja ostataka nekadašnjeg socijalističkog sistema sa konceptom javnog zdravstva.
Trampuz: Tačno je da su te cifre niske, ali ne verujem da će tako ostati. Nijedna država do sada nije bila bez eksponentnog rasta infekcija tako da će biti to sigurno i u državama nekadašnje Jugoslavije. I drugi razlog je da se možda ne testira mnogo ljudi.
RSE: Ali, takođe u Češkoj Republici, koja ima dosta razvijene mehanizme zaštite, zaraženo je nešto više od pet hiljada ljudi i preminulo nepunih 100. Istovremeno, urađeno je oko 100 hiljada testova kao dio strategije “pametnog karantina”. Dakle, ona je relativno dobar primjer iako je u susjednim zemljama, kao što su Austrija i Njemačka, situacija nešto teža.
Trampuz: Mnogo teže je kontrolisati ovaj virus u većim državama. Vidimo da imaju veće probleme Italija, Francuska, Španija ili SAD. Lakše ga obuzdavaju manje države koje mogu da zatvore granice.
Na ljeto samo okupljanja u manjim grupama
RSE: Ako možemo da sumiramo. Dakle, pandemija će dostići vrhunac otprilike do kraja aprila. Onda će krenuti njen postepeni pad. Kako će tada izgledati naš život? Rekli ste da neće biti velikih sportskih, muzičkih i drugih događaja.
To znači da ćemo ići na posao, moći ćemo da se prošetamo, ali ne i da putujemo, je li tako? Eventualno ćemo moći da sjedimo u kafanama ali za svaki drugi sto ili tako nekako.
Trampuz: Da, to je tačno. Vjerovatno će se prvo otvoriti manja poduzeća gdje nema puno ljudi da dođe u kontakt. Drugo, sve više će se raditi od kuće, digitalno. Naravno, ljudi čekaju na trenutak kada će opet moći da se druže. To će biti vjerovatno moguće kada obezbjedimo brze testove.
Znači, ako su svi negativni na testiranju, onda mogu da se skupljaju, sjede zajedno, ali držeći što je više moguće razmak. Veći problem će biti kod starih ljudi koji su ranjivi, jer je kod njih infekcija u 15 do 20 odsto slučajeva smrtonosna.
Egoistično zatvaranje granica
RSE: Da li će ostati zatvorene graniče, uključujući i između članica Evropske unije? Da li biste kao infektolog u nekom trenutku predložili njihovo otvaranje, ako biste konstatovali da je stvar pod kontrolom, ili smatrate da taj režim treba zadržati faktički sve dok se ne pronađe vakcína?
Trampuz: Zatvaranje granica je bilo vrlo egoistično. Svaka država je počela da radi za sebe. Epicentar zaraze je bio u Italiji i svako je samo gledao da se ona ne prenese na njega.
To nije bio dobar ni solidaran akt, kao ni riješenje dugoročno gledano. Sad je bitnije da se vidi gdje se još virus širi i da se tamo obuzda. Nije važno da granice ostanu zatvorene. Tako da se nadam da će se otvoriti ali vjerovatno neće biti slobodnog kretanja, već će trebati da se pokaže test da ste negativni na virus. Sa negativnim testom može se onda slobodno kretati.
Čovjek nije inteligentan da napravi takav virus
RSE: Sada se šire razne teorije zavjere. Prema jednoj, Kina je napravila virus da bi nanjela štetu SAD. S druge strane, da su SAD te koje su htjele da naude Kini kako bi spriječile njen rast. Treći smatraju da je nešto rađeno u laboratoriji pa je virus tako utekao. Šta vi kažete na to?
Trampuz: Nijedan čovjek nije toliko inteligentan da napravi takav virus. Samo je priroda toliko inteligentna da može da ga stvori. Bilo je mnogo slučajeva i kombinacija potrebnih da se izabere virus koji je tako opasan, a istovremeno se brzo širi na druge ljude.
Statistički gledano svakih tri do sedam godina sa mutacijama i mješanjem virusa između životinja i čovjeka dolazi do njegovog stvaranja, tako da je nemoguće da ga je neko napravio u nekom laboratoriju, već je nastao u prirodi.
RSE: Koje su lekcije za budućnost, za neke nove pandemije? Da li je ovo što se dešava sada sa korona virusom samo nagoveštaj, neki smatraju još goreg, nekih sojeva ptičijeg gripa koji mogu ubiti milione ljudi? Drugo, koliko će čovječanstvo biti u stanju, bez obzira na razvoj tehnologija, da se s time suoči?
Trampuz: Ako se gleda pesimistično može da se pojavi još gori virus koji nema samo jedan ili dva odsto smrtnosti, nego može dostići i 20 ili 30 procenata. To bi stvarno bila katastrofa.
Ali, možda je dobro da smo imali ovu pandemiju iz koje smo puno naučili kako da se bolje spremimo. Kao najvažnija mjera je da se u Kini napravi kontrola i odmah zaustavi kada se neobična infekcija kada se pojavi, i tako spreči njeno širenje na drugi deo svijeta. Vjerovatno će se zaustaviti i kontakt ljudi u Aziji sa životinjama i tako smanjiti mogućnost da mutacijom nastane neki novi virus. Tako ćemo vjerovatno naći neki način da se to spriječi.
Međutim, sigurno će naš život biti promijenjen u tom smislu da ćemo imati veći razmak između ljudi i više upotrebljavati maske pogotovo ako imamo simptome prehlade.
Važnost investicija u zdravstvo
RSE: Kada ste pomenuli Kinu, čitao sam da je i nakon SARS-a obnovljeno to tržište za trgovinu divljim životinjama, da se to i sada čini, jer su komercijalni interesi raznih lobija uvijek jači od interesa javnog zdravstva. Tako da se uvijek postavlja pitanje da li će se izvući pouka.
Trampuz: Jedna stvar koju smo naučili iz pandemije, to ste sami kazali, jeste da se medicinsko osoblje bolje organizira, da se više investira. Iako medicinski sistem nije profitni, namenjen je dobrobiti ljudi. Zato je bitno da se poboljšava.
