Dok se u pojedinim državama Romsku populaciju targetiralo kao prenosioce koronavirusa u Bosni i Hecegovini to nije bio slučaj. Zbog toga što su i tokom pandemije kao i prije nje bili potpuno nevidjljivi, marginalizirani i diskriminirani. Je li to razlog zbog čega je epidemiološka kriza zaobišla romsku populaciju te da li su se našli na udaru nekih drugih kriza za Faceplus govori aktivista i novinar Dalibor Tanić.
Faceplus: Kako je pandemija utjecala na romske zajednice u BiH ?
– Kompleksno je odgovoriti na ovo pitanje u nekoliko rečenica možda čak i u jednoj emisiji s obzirom da s obzirom da postavljamo pitanje kako je pandemija utjecala na jednu od najmarginalizovanih zajednica u Bosni i Hercegovini u državi koja je svakako u ovih godinu dana pokazala svu svoju nesposobnost i kako se odnosi ne samo prema ovoj nacionalnoj manjini nego generalno prema čitavom stanovništvu u Bosni i Hecegovini.
Kada bi u obzir uzimali samo ovu godinu dana gdje se ogolila sva surova nesposobnost i sam odnos države prema svima te kada krenemo od toga da i dan danas nemamo jasan plan vakcinacije građana, nemamo jasan plan oko riješavanja problema oko ljudi koji su ostali bez posla onda u čitavom tom korpusu stvari se trebaju posmatrati široko.
U svemu tome teško je odgovoriti kako je Romima jer smo se našli svi u istoj situaciji ne samo Romi i to ne samo u Bosni i Hrcegovini nego čitav svijet. No, ukoliko uporedimo ono što se dešavalo prije pandemije sa romskom zajednicom u Bosni i Hecegovini i sa ostatkom stanovništva možemo zaključiti da je pandemija samo dodatno unazadila ionako težak život Roma.
Faceplus: Da li su bh.vlasti na bilo koji način pomogle Romima?
-Više bi se bazirao na to šta je za sve nas uradila država Bosne i Hercegovine? Ništa.
Davanje jednakih prilika
Ono što je zaista potrebno Romima jesu prilike. Jako ih je malo ili skoro nikako. Država Bosne i Hercegovine pa tako i čitavo drušvo trebaju da shvate jednu stvar: Romi su dio Bosne i Hercegovine. Oni su također stanovnici, državljani Bosne i Hecegovine i dio su njenog identiteta dio su ukupnog stanovništva.
Politike ove države trebaju da se ophode prema svim ljudima na isti način što podrazumjeva davanje jednakih šansi. Nema potrebe za organizovanjem posebnih programa. Nisam za integraciju Roma jer oni su integrisani jer žive vjekovima na ovim prostorima. Trebamo svi krenuti sa iste početne tačke. Činjenica je da ne možemo uporediti romsko djete koje kreće u prvi razred sa jednim prosječnim djetetom koji dolazi iz većinskog stanovništva. U startu su prilike nejednake! Što kasnije dovodi do ovoga na čemu smo sad.
Razlike prava manjina u EU i u BiH
– Činjenica je ukoliko poredimo taj nama nedostižni Zapad i standarde kojima težimo i standarde prosječnog Balkanca shvatamo da tu postoji jedna ogromna diskrepanca između odnosa stanovništva i odnosa vlasti.
Dakle, ovdje ko nas na prostorima Balkana ljudi vole svoje komšije Rome. Preciznije, možda da imaju jedan vrlo korektan odnos. Nema tu nikakvih stvari koje se dešavaju na Zapadu. Ovdje vlast se upravo ponaša na onaj nepristojan i nedozvoljen način prema Romima. Za razliku od zapada gdje postoji sistem.
Tamo ste pred sistemom koliko-toliko jednaki. Na Zapadu je problem u ljudima u stanovništvu jer ne vole Rome. Tako da kada uporedimo mi trebamo standarde EU ali ukoliko država BiH ne osjeti sama da su Romi i Romkinje građani i građanke Bosne i Hercegovine te da se na taj način prema njima i odnosi, nema od nas tek ništa. Ne treba nam EU direktiva ako sami sebe ne prihvatimo. Odličan primjer je Srbija, koja uveliko radi na tome da zapošljava Rome u javnoj administraciji. Hrvatska je odavno par koraka ispred svih, jer odavno imate Roma koji su u saboru i to je sigurno potez iz EU. Bosna i Hercegovina je u zamci ali ukoliko već znamo i imamo iskustva iz zemalja u regionu onda ne trebamo padati u zamke već krenuti tim putem.
Gdje u svemu ovome da se pronađe prostor za Rome? Nema ga.