Iako su mito, korupcija i finansijske prevare postale neodvojivim dijelom i političkih i naših privatnih života, dobro se podsjetiti kako se oni službeno definišu. Korupcija je, kako ga definiše Ministarstvo pravosuđa, svaki čin kojim se, suprotno javnome interesu, nedvojbeno krše moral i pravne norme te povrjeđuju temelji vladavine prava.
Novinari koji izvještavaju o korupciji često su izloženi problemima prilikom prikupljanja informacija, ali i sa prijetnjama nakon što njihove priče budu objavljene. Napredak tehnologije omogućio je novinarima preciznije i brže otkrivanje korupcijskih skandala, ali su i sofisticirani mehanizmi novih tehnologija omogućili lakšu pronevjeru novca znatno diskretnijim metodama.
Ključna su pitanja kod mjerenja korupcije: imaju li neke interesne skupine prevelik utjecaj na vladu? Dijele li se državni poslovi na temelju kvalifikacija i/ili veza i poznanstava? Štite li se zakonski zviždači i novinari koji (raz)otkrivaju korupciju? Na ta i mnoga druga pitanja odgovorit će nam Nino Bilajac novinar Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva.
Bosna i Hercegovina nalazi se na 101. mjestu, od ukupno 180 zemalja uključenih u posljednjem istraživanju o korupciji, što je izuzetno loša pozicija. Vi se aktivno bavite istraživanjima o korupciji, pa nas prije svega zanima vaše mišljenje o situaciji BiH i samoj poziciji na rang listi ?
“S obzirom na to da posljednjih desetak godina BiH nije zabilježila nikakav ozbiljniji napredak u borbi protiv korupcije, ovakav rejting nije ništa iznenađujuće. Uz Makedoniju smo ubjedljivo najgora država u regionu i Evropi kada je riječ o borbi protiv korupcije, uz činjenicu da mi čvrsto držimo tu poziciju godinama, dok su Makedonci posljednju godinu zabilježili ozbiljan pad na ljestvici. U BiH ne postoje institucije koje ozbiljno bave pitanjem kriminala, korupcije i nepotizma, jer nevjerovatno je da pored silnih miliona koje su međunardne organizacije i insitutcije uložile u našu državu, mi i dalje stagniramo ili da bi stvar bila gora, bilježimo veći rast korupcije. Politika je povezana sa pravosuđem i to više nije ni javna tajna ili tajna, tako da je sasvim očekivano da učesnici u tim radnjama neće biti procesuirani ili će im se predmeti nalaziti godinama po ladicama tužilaštava i sudova, dok ne padnu u zastaru. Dakle, suma sumarum – pravosudne insitucije u BiH su nefunkcionalne, jako loše rade i zbog toga bilježimo rejting kakav bilježimo” – objašnjava Bilajac.
Prema indexu percepcije korupcije (CPI ) BiH je ove godine ocjenjena sa 36, na skali od 0 do 100 što je najlošiji rezultat od 2012 godine. Zašto BiH konstantno nazaduje?
“Prema istraživanju Mreže organizacija civilnog društva SELDI i Centra za istraživačko novinarstvo 2001. godine trećina stanovništva starijih od 18 godina bili su učesnici u mitu, dok je skoro polovina učestovala pod pritiskom. Godinu dana poslije, prema istom istraživanju trend učešća i davanja mita je porastao. Za 5% oni koji su svjesno dali i 7% oni koji su pod pritiskom to učinili”- kaže Bilajac.
Dakle konstantno se bilježi rast učesnika u koruptivnim radnja, jer su ljudi očegledno shvatili da svoje ciljeve ne mogu ostvariti na drugi način.
Kada su reforme prije 17 godina stupile, barem načelno na snagu, najkorumpiraniji službenici bili su ministri. Međutim kako je vrijeme prolazilo taj broj se iz godine u godinu povećavao. U periodu od 10 godina od 2002. godine do 2011. Godine, lokalni političari su preuzeli ulogu lidera u korupciji a zanimljivo je da su recimo sudstvo i administracija jako nisko rangirani u pogledu korupcije. Upravo bi to mogao i biti razlog nazatka BiH u ovoj sferi, jer pravosuđe korucpija u pravosuđu se ne posmatra kao ozbiljan problem nazdovanja BiH u sferi korupcije- navodi Bilajac.
Suzbijanje korupcije je odgovornost države. U tom smislu država će biti otvorena za svaku vrstu saradnje sa domaćim i međunarodnim institucijama ali to neće zamijeniti aktivnosti koje će u skladu sa zakonom provoditi država. No, koliko država radi na suzbijanju iste jako je upitno .
Šta je najviše doprinjelo ovako velikom padu BiH?
Na pitanje koji su ključni faktori koji potiču na korupciju, najčešći odgovor se pronalazi u manjkavosti legistlative i u ličnom bogaćenju vladajućih struktura. To bi bila dva glavna faktora koja potiču na koruptivne radnje u državi.
Međutim, neučinkovitost pravosudnog sistema je treći najznačajniji faktor koji „podržava“ sve koruptivne radnje.
Sve više ljudi smatra da sukob interesa koji postoji između službenih dužnosti i lične koristi službenika koji određene funkcije potiče korupciju. Međutim svakako jedan od gorućih problema je pasivnost i društva i medija u cjelini u borbi protiv ove pojave.
Zakon o suzbijanju korupcije, organizovanog kriminala i međukantonalnog kriminala u Federaciji BiH u primjeni je od 1. februara 2015. Tako bar piše u Službenim novinama FBiH broj 59/14. Riječ je o jednom od najznačajniih zakona iz paketa antikoruptivnih zakona u FBiH, a kojeg čine još Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije, Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom u FBiH i Zakon o sukobu interesa u organima vlasti FBiH.
Korupcija i organizovani kriminal u Bosni i Hercegovini su veliki problem, zašto je Bosni i Hercegovini potrebna Evropska unija da joj to kaže?
Pa ne vidim da se EU nešto naročito trudi i viče na sav glas kako je korupcija problem broj jedna u BiH. Evropska Unija kao jedna ozbiljna međunardna organizacija sa ozbiljnim institucijama bi u slučaju da želi taj problem riješila za 24 sata. – naglašava Bilajac.
Uspostavljanje funkcionalne i samoodržive zemlje i njen napredak ka evropskim integracijama u velikoj mjeri uslovljen je rezultatima antikorupcionih reformi, smatrate li da će BiH ovim tempom još dugo čekati na to?
BiH je usvojila Strategiju za borbu protiv korupcije za period 2009-2014 i Strategiju 2014-2018 te Akcioni plan za implementaciju Strategije mada se osim usvajanja dokumenata, ništa konkretno nije uradila. Većina zadanih stvari iz Akcionog plana nikada nje realizovana.
Realizacija Akcionog plana svakako da zavisi i od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. S obzirom na to da je uspostavljanje APIK-a kasnilo, na neki način implementacija Akcionog plana je i opravdana. Ali činjenica je da BiH ovim tempom i ovakvim radom neće moći biti ozbiljan kandidat za bilo šta a kamoli ze članstvo u EU.
Ako fenomen zarobljene države posmatramo kao zatvoren krug, uticaji političkih elita i moćnih oligarhija koje se manifiestuju u donošenju zakona koji su većinom u njihovom interesu zbog čega se jako puno čeka na smjenu istih?
Vrlo jednostavno, zbog toga što su uslovili svoje glasačko/biračko tijelo. Poslovima, pozicijama, povoljnijem položaju u odnosu na ostale i ako oni budu smijenjenice povlače sve ove za osobom.
Kvalitet mnogih krivičnih istraga je na vrlo niskom nivou. U nekim slučajevima, tužioci ne pokreću gonjenje čak i kad postoje dokazi za to.
Afera „Potkivanje”, gdje su postojala tri aktera: predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH (VSTV BiH) Milan Tegeltija, inspektor Agencije za istrage i zaštitu Marko Pandža i zviždač-biznismen Nermin Alešević ostala je bar za javnost nedovršena, zašto se realizacija ovakvih afera ne uradi po kratkom postupku?
“Ovo je pitanje za pravosudne insitucije, svaki komentar bi bio suvišan jer oni koji upravljauju bh. Pravosuđem moraju dati konkretan odgovor, ne samo na ovo pitanje, već na stotine drugih predmeta koji se nalaze po njihovim ladicama, a u kojima su uključeni visokopozicionirani političari, nosioci pravosudnih institucija ili osobe njima bliske.”-dodaje Bilajac.
(Ne)povjerenje naše svagdašnje
“Najbolji primjer je Ured za borbu protiv korupcije u Kantonu Sarajevo – uraditi posao, pronaći nepravilnosti i kazniti počinioce. Tako će se u narodu stvoriti kolektivno povjerenje u jednu instituciju.” – nastavlja naš sugovornik.
Koje i kakve izmjene zakona su neophodne da bi tužilački i pravosudni sistem u BiH funkcionisao na brži, jednostavniji i pravedniji način?
U principu nisu promjene zakona neophodne, već je neophodno da se zakoni primijene u praksi i da svako kršenje ili odstupanje od njih bude na vrijeme i konkretno sankcionisano.