Bosanskohercegovački političari još uvijek nisu ukinuli status građana drugog reda za Jevreje, Rome i druge manjine deceniju nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđeno da bosanskohercegovački ustav krši njihova prava, izjavio je danas Human Rights Watch. Nakon ove odluke, sud je presudio u još tri predmeta da bosanskohercegovački ustav krši pravo građana da se kandidiraju za javne funkcije, međutim, ni jedna od tih odluka nije provedena.
Ustav, kojeg su napisali evropski i američki eksperti kao dio Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je 1995. godine zaustavljen rat u BiH, privilegira tri glavne etničke grupe – Bošnjake, Hrvate i Srbe i naziva ih „konstitutivnim“ narodima. Kada je riječ o 17 nacionalnih manjina, među kojima su Jevreji i Romi, ustav ih naziva „Ostalima“ i uskraćuje im pravo da se kandidiraju za predsjednika i Dom naroda, tj. gornji dom parlamenta.. Vjeruje se da je BiH jedina zemlja na svijetu sa ustavom koji neke svoje građane kategorizira kao “Ostale”.
Ko preživi pričat će
Romi, najbrojnija nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini, i dalje ne ostvaruje ni osnovna ljudska prava u ovoj zemlji uprkos brojnim strategijama donesenim za poboljšanje položaja nacionalnih manjina i koje su koštale milione eura.
Naime, sve slabosti koje Romi u BiH proživljavaju godinama, pa i desetljećima, proživljavaju i danas, kada je BiH potpisnica važnijih deklaracija o poštivanju ljudskih prava Ujedinjenih naroda (UN).Podaci o zdravstvenom osiguranju romske djece, njihovom obrazovanju i zapošljavanju i dalje su poražavajući, posebno u Tuzlanskom kantonu u kojem živi najveći broj Roma.
Više od 95 posto Roma nema stalna mjesečna primanja, 60 posto Roma živi u neadekvatnim uslovima, a 40 posto Roma danas je bez zdravstvene zaštite. Kada govorimo o zapošljavanju, to je posebna priča. Naime, u prethodnih sedam godina oko sedam miliona maraka je uloženo u njihovo zapošljavanje, a mi imamo istu stopu nezaposlenosti kao i prije tih sedam godina jer ti programi, u koje je novac uložen, nisu dali željeni rezultat.Iako su brojne strategije usvojene za bolji položaj Roma u BiH, njih je tek jedan posto zaposlenih u institucijama.
Zanimljivo je istaći da, kada novinari uđu u romska naselja, sve je manje onih koji žele javno govoriti o problemima s kojima se susreću jer prava, koja su im na papiru zagarantirana, ne postoje.
Više od 90 posto ih je primorano kakvu-takvu egzistenciju tražiti na ulici, proseći i tragajući za starim otpadima koji im dnevno donesu jedva dva do tri eura u mnogobrojnu porodice.