U Europi ima dosta ljudi koji su stigmatizirani zbog svoje stvarne ili percipirane seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, te nisu u mogućnosti u potpunosti uživati svoja univerzalna ljudska prava. Neki su žrtve zločina iz mržnje, nemaju nikakvu zaštitu ako ih sugrađani na ulici napadnu, a nekim se njihovim organizacijama odbija registracija ili zabranjuje organiziranje mirnih skupova i prosvjeda. Nekisu pobjegli u države članice Vijeća Europe, iz zemalja gdje su zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta bili izloženi riziku mučenja ili pogubljenja. Premalo je vodećih političara i kreatora javnog mišljenja koji zauzimaju čvrst stav protiv homofobičnih i transfobičnih iskaza, diskriminacije i nasilja.
Zašto se homoseksualnost i dalje u nekim zemljama smatra bolešću?
Stigmatizacija i diskriminacija gej osoba mogu dovesti do problema s mentalnim zdravljem – ali homoseksualnost sama po sebi nije problem mentalnog zdravlja, stav je SZO. Iako je SZO 1990. godine skinuo homoseksualnost s liste bolesti, ostali oblici diskriminacije i dalje ostaju, kaže Susan Cochran, psihologinja i epidemiologinja s Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu (UCLA).
“Iako biti gej ili lezbijka više nije klasificirano kao poremećaj, na to mjesto pojavile su se nove kategorije bolesti vezane uz gej. Na primjer, homofobija može učiniti da se tinejdžeri zbog maltretiranja i diskriminacije osjećaju beznadežno – a to može dovesti do simptoma kliničke depresije”, kaže Cochran u izvještaju SZO-a.
Iako se u većini država od sredine 1990-tih godina istopolni odnosi ne smatraju krivičnim djelom, Zapadni Balkan je još daleko od istopolnih brakova.
Zakon o istopolnom braku
Zakon o istopolnom braku ne podrazumeva samo sklapanje bračne zajednice, već sa sobom nosi niz prava koje su njegovim neusvajanjem uskraćena gej parovima. Kada bi zakon bio usvojen, gej parovi bi imali ista prava kao i heteroseksualni – mogli bi da sklapaju brakove, imaju zajedničku imovinu, nasleđuju jedni druge. Takođe bi imali pravo na socijalno osiguranje, posete u bolnicama, zajedničku brigu o deci, ali i obavezi da se staraju o detetu partnera ukoliko nema bližeg srodnika. Nijedno od ovih prava nemaju gej parovi u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Severnoj Makedoniji, Albaniji i na Kosovu.
Nasilje i govor mržnje još uvek među glavnim problemima
Bez obzira na napretke u oblasti zakonodavstva i na uspešno organizovanje Prajd šetnji u gradovima širom regiona, nasilje je jedan od glavnih problema sa kojim se suočavaju pripadnici LGBT zajednice.
Seksualna orijentacija i rodni identitet bili su motiv za 42 slučaja nasilja i diskriminacije u Srbiji koja je organizacija Da se zna zabeležila u 2018. godini. Broj napada koji je prijavljen ovoj organizaciji trideset odsto je viši nego godinu dana ranije.
„Možda smo ohrabrili veći broj ljudi da prijave nasilje, ali siguran sam da je broj neprijavljenih slučajeva i dalje visok i crn”, izjavio je u junu za BBC na srpskom Miloš Kovačević, autor istraživanja koje beleži protivpravna postupanja protiv pripadnika LGBT populacije.