Širenje govora mržnje na digitalnim platformama postalo je važan rastući problem za zaštitu ljudskih prava, poštovanje ljudskog dostojanstva i očuvanje demokratskih standarda javnog komuniciranja i općenito javne rasprave. Već pri samoj definiciji pojma ‘govor mržnje’ nailazimo na puno problema.
Prvi problem je taj što ne postoji jedinstvena definicija pojma. Drugi problem prilikom definisanja pojma govora mržnje je primjenjivost definicije. Pregled problematike govora mržnje prikazan je samo u pregledu literature. Koliko u Bosni i Hercegovini je pristuan taj sindrom „jakih preko tastature“ za faceplus reći će nam Amina Kolašinac koordinatorica projekta u Global analitici.
RAZGOVARALA: AZRA MUSTEDANAGIĆ
Faceplus: Prema podacima iz elektronske baze institucije Ombudsmena za ljudska prava BiH, od 1. januara prošle godine do danas zaprimljene su četiri žalbe koje su registrovane pod šifrom „govor mržnje“, ali i iz ove Institucije priznaju da prijave nisu stvarni pokazatelj govora mržnje, koji je prisutan u javnosti, i da je potrebno raditi na podizanju svijesti o ovom pitanju. Koliko uopće građani znaju posljedice samog govora mržnje?
Kada pogledamo komentare na društvenim mrežama i portalima, primijetit ćemo da su građani u Bosni i Hercegovini zaluđeni negativnim komentarima, da u svemu vide povod za ružan komentar i osudu, što je dovoljan pokazatelj da mnogi nisu svjesni zapravo posljedica koje govor mržnje nosi sa sobom. Građani nemaju razvijenu kritičku svijest o tome do kakvih posljedica dovode ovaki oblici ponašanja i kako mogu imati negativan uticaj na demokratizaciju našeg društva.
Faceplus: Virtuelni svijet ostavlja širok prostor pojedincima da šire govor mržnje, bez straha će biti sankcionisani. S obzirom da društvene mreže nisu definirane kao medij, trenutno ne ulaze u naše medijske zakone. Odgovornost društvenih mreža određena je samoregulirajućim aktima vodećih internetskih platformi. Da li postoji mogućnost za usvajanje zakona?
U današnje doba, kada su globalizacija i kompjuterizacija prodrli u svaki kutak i sferu života, došlo je do razvoja nekih negativnih posljedica, koje su našle plodno tlo upravo u tehnologiji, internetu i medijima. Moram naglasiti da govor mržnje kao takav, nije nikakva nova pojava, nego je samo evoluirala i prilagodila se 21. stoljeću. Svako društvo pati i od svojih radikalnih dijelova, onih u kojima preovladava rasizam, ksenofobija, nacionalizam i druge negativne društvene pojave, a izuzetak nije ni Bosna i Hercegovina.
Bez obzira na to što društvene mreže posjeduju svoje samoregulirajuće akte, odnosno pravila ponašanja na istim, ne možemo reći da je to urodilo plodom, odnosno da je filtriranjem smanjen govor mržnje. Sve dok je stanje takvo kakvo jeste i dok ne dođe do usvajanja konkretnog zakona o zabrani govora mržnje na javnoj platformi gdje bi nadležne institucije najoštrije kažnjavale aktere kako novčanom tako i zatvorskom kaznom, ne možemo očekivati bolju sliku u državi.
Faceplus: O govoru mržnje ponekad se može čuti da on nije problematičan, već da predstavlja samo još jedan oblik slobode izražavanja. Sloboda izražavanja i govor mržnje gdje je granica?
Generalno govoreći, sloboda izražavanja, kao korelativ govoru mržnje, proteže se i na nepopularne ideje i izjave koje mogu da šokiraju, uvrijede, ili uznemire druga lica. Sloboda izražavanja i govor mržnje usko su povezani, ali upitna je granica između njih. S tim u vezi, treba znati gdje su te granice između dozvoljenog i zabranjenog, a da nema štetne posljedice na slobodu izražavanja. Njihova povezanost se temelji na činjenici da postoje brojni napori na međunarodnoj razini oko utvrđivanja granica slobode izražavanja. Na primjer, ne postoji zakon koji jasno definiše gdje završava sloboda izražavanja i kada se izraženo počinje smatrati govorom mržnje.
Evropski sud nastoji učinkovito uspostaviti ravnotežu između slobode izražavanja i suzbijanja onih izražavanja koja se smatraju uvredljivim, neprimjerenim ili govorom mržnje. Iako ne može biti od značajne pomoći domaćim tijelima u razmatranju slobode izražavanja, ipak predstavlja dovoljnu osnovu za razumno razgraničenje onoga što je prema članku 10. Konvencije dopušteno i onoga što nije. Ono što je sigurno jeste da sloboda govora potiče raspravu, dok govor mržnje potiče nasilje.
Faceplus: Učinci govora mržnje višestruko su štetni, a mogu biti pogubni za određene društvene skupine i njihove pripadnike. Kako reagovati na govor mržnje?
Govor mržnje kao takav sa sobom nosi izuzetno štetne posljedice, što po osobu koja ga širi, što po one kojima je upućen. Posljedice se na neki način grupiraju i one mogu biti emocionalne, koje zapravo kod žrtve izazivaju strah, tugu, bespomoćnost i osjećaj nepripadanja i razočarenje. Govor mržnje može ostaviti i trajne psihološke posljedice na duševno zdravlje pojedinaca neposredno izloženih govoru mržnje ili očevidaca, a posebno se može odraziti na djecu. Svakako da i socijalne posljedice ostavljaju trag, jer žrtva ima potrebu za izolacijom, ili za grupiranjem sa osobama koje pripadaju određenoj skupini koja je već meta govora mržnje. Također, kod žrtve izaziva osjećaj povrede identiteta i ličnosti, krize identiteta, potreba da se bude neko drugi kako bi se bolje uklopio u društvo.
Teško je napisati recepat kako reagovati na govor mržnje, s obzirom da se dešava i to da mnoge žrtve govora mržnje toga nisu ni svjesne, a razlog je nedovoljna informiranost i neznanje. Zbog toga, vrlo često slučaj ignorišu i ne prijavljuju, nego zadrže za sebe što u konačnici može ostaviti emocionalne i psihičke probleme. Naravno da se ove emocije odražavaju na samopouzdanje i često uzrokuju anksioznost, panični poremećaj, depresiju ili psihosomatske tegobe i bolesti. Za razliku od drugih oblika diskriminacije koji su indirektni, govor mržnje predstavlja direktnu diskriminaciju s izravnim ciljem nanošenja psihičke boli. Govor mržnje treba i mora biti prijavljen nadležnim institucijama, jer sa sobom nekada za posljedice mogu imati i smrtni ishod.
Faceplus: Svrha je govora mržnje poniziti, difamirati, zastrašiti, diskriminirati, ušutkati, izolirati, napasti određenu ciljanu skupinu i njene pripadnike. Istovremeno se tim govorom želi homogenizirati i mobilizirati određene mrzilačke skupine koje zastupaju takve ideje, kao i pridobiti za njih nove sljedbenike. Odakle potreba za tolikim govorom mržnje pa posebno sada ne samo u mladim generacijama već osjetimo i kod starije genracije?
Govor mržnje može imati velike i nesagledive posljedice za pojedinca ili društvo. U društvu u kojem je uobičajeno izgovarati riječi kojima se potiče, širi ili opravdava mržnja, posebno prema manjinskim skupinama i njihovim pripadnicima, predstavlja društvo u kojem i nasilje postaje normalno. U takvom društvu zapravo nisu ugrožena samo prava manjina, nego i svih građana tog društva. Većina ljudi vođenih određenim narativima, frustracijama, nepravdom ili diskriminacijom zamjenjuju slobodu izražavanja govorom mržnje, što je sasvim drugačije i šteti demokratizaciji bosanskohercegovačkog društva, koje nosi transgeneracijske traume. Mladi često prate primjere starijih i bivaju otrovani negativnošću i nezadovoljstvom državnog sistema. Samim tim odašiljaju negativnu energiju a ona se najčešće manifestuje kroz govor mržnje.
Faceplus: Govor mržnje za posljedice može imati i one koje su fizičke prirode, jer poznato je da govor mržnje može potaknuti na fizičko nasilje. Žrtva govora mržnje može se ili sama povrijediti jer vjeruje u ono što je rečeno ili zbog toga može iskaliti ljutnju na nekome drugom. Kako pomoći osobi koja proživljava slične ili ove situacije te kako pristupiti istoj osobi?
Svako ko je žrtva govora mržnje, bilo da je riječ o odraslima ili djeci, treba da reaguje i da koristi mehanizme i institucije za djelovanje. Ako se radi o djeci, važno je da odreaguju roditelji ili staratelji, kako bi ukazali djeci da nije u redu niti plasirati govor mržnje niti ga trpiti i da se treba zaštititi, a one koji koriste govor mržnje kazniti. Odrasli ljudi često zbog ponosa trpe, ne govore i ne prijavljuju govor mržnje, ali se svakodnevno susreću sa strahom da li će ih neko ponovo napasti.
Važnost prepoznavanja problema govora mržnje, odnosno štete koju svaki ksenofobni, rasistički, homofobni i mizogini diskurs unutar javne sfere nanosi društvu u cjelini, posebno štete koju nanosi društvenim skupinama kojima je takav govor nesnošljivosti upućen, često manjinskim, ionako društveno marginaliziranim i slabije zaštićenim skupinama mora biti jasna svakoj osobi koja sudjeluje u javnom diskursu. Suzbijanje govora mržnje je također nužno kako bi se zaštitilo pravo na slobodu izražavanja, jer upravo govor mržnje predstavlja njezinu zloupotrebu i negira njezinu suštinu. Zato svako ima obavezu boriti se protiv govora mržnje i treba biti svjestan njegovih posljedica.
Faceplus: U našoj ideološki žestoko polariziranoj političkoj javnosti i više-manje monološki strukturiranom javnom diskursu, često se gube svi kriteriji: politički i svjetonazorski neistomišljenik postaje neprijatelj, a njegov se politički diskurs etiketira kao govor mržnje kojeg svim sredstvima valja ušutkati i protiv kojeg se zaziva državna represija. Da li je Bosna i Hercegovina puna mržnje u izdražavanju i neistomišljenju?
Bosna i Hercegovina je država koja je pretrpila razna razaranja i nepravdu. Samim tim živimo u postkonfliktnom društvu koje je opterećeno nasljeđem materijalnog uništenja, poremećaja vrijednosnog sistema i nedostatka međusobnog povjerenja i saradnje. Ti faktori su preduvjet otuđenja pojedinca, pojedinačne izolacije i masovnog priliva negativnosti među ljudima, putem medija, kao i lično. Već više od 20 godina, pa i danas, bombardovani smo vijestima koje šire netoleranciju, mržnju i podjele. Ono što dodatno zabrinjava je to da je govor mržnje veoma prisutan među mladima, koji su umreženi kao ni jedna generacija do sada na javnim platformama na kojima mogu izražavati svoje stavove, mišljenja i ideje.
Faceplus: Koji su Vaši savjeti mladim ljudima koji se bore sa ovim problemom, ne znaju koliko je govor mržnje opasan ili poznaju nekog ko proživljava borbe?
Nažalost, mladi ponekad neodgovorno ispoljavaju vlastito nezadovoljstvo i često nesvjesno šire mržnju sasvim anonimno, bez izravnog kontakta uživo sa sagovornikom. To je svakako alarm za naše društvo u cjelini, sagledamo li cjelokupnu situaciju i posljedice do kojih može doći posredstvom govora mržnje onih koji bi trebalo da budu svijetao primjer i budućnost našeg društva. Oni koji se bore sa ovim problemom moraju da shvate da nisu sami i da to nije samo njihov lični problem nego problem društva u cjelini. Ne trebaju šutjeti nikada o tome jer to nije problem o kojem se šuti, to je problem o kojem se treba i mora pričati bez straha.