Bosna i Hercegovina se Ustavom obvezala na poštivanje temeljnih ljudskih prava koja se, s obzirom na njihovu prirodu, dijele na tri generacije.
Prvu generaciju čine građanska i politička prava. Drugu generaciju čine ekonomska, socijalna i kulturna prava. Treću generaciju čine grupna prava.
Sud iz Strasbourga je 22. decembra 2009. godine donio presudu po apelaciji Derve Sejdića i Jakoba Fincija, koji se kao i ostali Romi i Jevreji, nisu mogli kandidirati na izborima za članove tročlanog Predsjedništva BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i naložio izmjene Ustava BiH jer se, prema postojećem, na te funkcije mogu kandidirati i biti izabrani samo pripadnici konstitutivnih naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba. Ustav je sastavni dio Daytonskih mirovnih sporazuma iz 1995. čijim potpisivanjem je završen ratni sukob.
Godina kršenja ljudskih prava migranata
„Političko nedjelovanje Vijeća ministara i nespremnost na svim nivoima vlasti da međusobno sarađuju, dovelo je do neuspjeha u utvrđivanju dodatnih smještajnih kapaciteta i spriječio transfer iż postojećih prihvatnih centara Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u centre pod nadležnošću vlasti u BiH.”
U avgustu je, kako se navodi, vlada Unsko-sanskog kantona, pozivajući se na nedostatak podrške od strane državnih vlasti, zabranila nove dolaske na teritoriju tog kantona i uvela stroge mjere koje su se ticale migranata i azilanata koji žive izvan službenih centara predviđenih za njihov smještaj. „Te mjere su uključivale ozbiljna ograničenja slobode kretanja, zabranu okupljanja na javnim mestima i korištenja sredstava javnog prijevoza, kao i zabranu davanja objekata u zakup za migrante”, ističu iż AI.
U izvještaju Amnesti internešnala su poražavajuće ocjene o stanju ljudskih prava u BiH, Srbiji i svijetu. U BiH se posebno ističe kršenje ljudskih prava migrantske populacije, a u Srbiji represija tokom demonstracija.
Posljednjih dana decembra je oko 900 migranata iz kampa Lipa bilo izloženo nehumanim uslovima, navodi se još, te nisu imali pristup hrani, vodi i električnoj energiji. Vlasti u BiH nisu se složile s njihovim premještanjem u prikladnije objekte u drugim dijelovima zemlje. Evropska komisija je najoštrije osudila te postupke bh. vlasti ocijenivši da su na taj način „podrivana vladavina prava i ugrožavani ljudski životi”.
Kao primjer kršenja prava na slobodu kretanja u izvještaju se ističu mjere koje su vlasti u BiH uvele u martu prošle godine za djecu i osobe starije od 65 godina nametanjem 24-satnog policijskog sata. Za više od 300 osoba je utvrđeno da su kršile naredbu o zabrani kretanja i određene su im novčane kazne koje su bile veće od iznosa prosječne mjesečne penzije. U aprilu je Ustavni sud BiH, navodi se, te mjere ocijenio kao nesrazmjerne i utvrdio da predstavljaju kršenje prava na slobodu kretanja sadržana u Ustavu BIH i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Sloboda izražavanja, ratni zločini i pravo na istinu
U BiH je, navodi se u izvještaju, tokom prošle godine zabilježeno skoro 30 slučajeva ozbiljnih kršenja medijskih sloboda, uključujući fizičke napade, kao i prijetnje smrću novinarima i drugim medijskim radnicima. Nekim novinarima je, zbog toga što su kritizirali vladine mjere usmjerene na sprječavanje širenja virusa korone, uskraćen pristup vladinim medijskim konferencijama posvećenim COVID -19.
Vlada Republike Srpske je, nakon što je u martu izdala uredbu o zabrani „Podsticanja panike i nereda“, izrekla velike novčane kazne za prekršaje za najmanje 18 osoba, uključujući i ljekara koji je na socijalnim mrežama izrazio zabrinutost zbog nedostatka opreme i kapaciteta u lokalnim bolnicama. I u FBiH su vlasti aktivno pratile privatne postove na društvenim mrežama i krivično naplatile kazne od najmanje pet osoba zbog „širenja lažnih informacija i panike“.
Komesar za ljudska prava u Vijeću Evrope upozorio je da su te mjere ograničavanje prava na slobodu izražavanja, piše još u izvještaju Amnestija
U septembru je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine,dodaje se u izvještaju AI, na vanrednoj sjednici usvojilo revidiranu Strategiju za ubrzavanje rada na predmetima ratnih zločina. Međutim, procesuiranje ratnih zločina je odgođeno zbog sistemskih nedostataka u Tužilaštvu BiH.
Na kraju izvještaja se ukazuje i na nesposobnost domaćeg pravosuđa u vezi sa žrtvama ratnog silovanja, a podsjeća se i na 25. godišnjicu genocida u Srebrenici , kada je ubijeno više od 8.000 bosanskih Muslimana, te se podcrtava kako se preživjeli nastavljaju suočavati sa nepremostivim preprekama i uskraćivanjem prava na istinu i pravdu. Podsjeća se i kako se još preko 7.200 osoba i dalje vode kao nestali, te konstatuje da politički pritisci i dalje ometaju rad Instituta za nestale osobe u BiH.